WHAT IS ALL SIN? DEFINITION OF SIN — ŠTA JE SVE GRIJEH? DEFINICIJA GRIJEHA.
SVE ŠTO JE TEŠKO NAPRAVITI POSTAJE LAKO AKO SE OSOBA NA NEKI NAČIN SJEĆA GOSPODINA CAITANYE MAHĀPRABHUA, ALI AKO GA SE NE SJEĆA, ČAK I ONO ŠTO JE LAKO POSTAJE VRLO TEŠKO. TOM GOSPODINU CAITANYI MAHĀPRABHU ODAJEM SVOJE PONIZNO POŠTOVANJE.
HARI-BHAKTI-VILĀSA POTVRĐUJE DA TEŠKE STVARI MOŽEMO LAKO SHVATITI AKO SE SJEĆAMO ŚRĪ CAITANYE MAHĀPRABHUA, A LAKE STVARI MOŽEMO TEŠKO SHVATITI AKO GA ZABORAVIMO.
U SVOJOJ KNJIZI CAITANYA-CANDRĀMṚTA, ŚRĪLA PRABODHĀNANDA SARASVATĪ JE REKAO: ,,ONAJ KOME GOSPODIN UKAŽE MALO MILOSTI POSTAJE TAKO UZVIŠEN DA NE MARI ČAK NI ZA OSLOBOĐENJE ZA KOJIM TEŽE MNOGI VELIKI NAUČNICI I FILOZOFI”.
MOŽEMO VIDJETI DA ČAK NI LJUDI KOJI SU U OČIMA JAVNOSTI VELIKI NAUČNICI NE MOGU SHVATITI JEDNOSTAVNU IDEJU DA ŽIVOT NASTAJE IZ ŽIVOTA, JER NEMAJU MILOST ŚRĪ CAITANYE MAHĀPRABHUA. ZASTUPAJU POGREŠNO MIŠLJENJE DA ŽIVOT NASTAJE IZ MATERIJE, IAKO TO NE MOGU DOKAZATI. ZATO SAVREMENA CIVILIZACIJA, KOJA SE RAZVIJA NA OSNOVU TE POGREŠNE NAUČNE TEORIJE SAMO STVARA PROBLEME KOJE TREBAJU RIJEŠITI TAKOZVANI NAUČNICI.
GOSPODIN MORA BITI POSEBNO NAKLONJEN ONOME KO PIŠE O SVEVIŠNJOJ BOŽANSKOJ OSOBI. SAME AKADEMSKE KVALIFIKACIJE NISU DOVOLJNE ZA PISANJE TAKVE LITERATURE.
KOMENTAR: Svakodnevno smo svjedoci brojnih političkih prepucavnja karmički i duhovno neukih i palih vođa novog doba pojedinih zemalja u svijetu. Za njima nimalo ne zaostaju pripadnici nekih drugih slojeva društva, izuzev rijetkih izuzetaka. Ovo je specijalno vidljivo sada u vrijeme velikh i intezivnih karmičkih pročišćenja, kada izlaze na površinu mnogobrojne nesavršenosti u sistemima društvenih uređenja u svijetu, specijalno u sistemu obrazovanja, politike, ekonomije i privrede, te zdravstva, socijalne zaštite, medija, ali i u svim drugim segmentima društva. Savremena civilizacija sama sebi konstantno otvara nova pitanja na koja ne može dati odgovore. To je zato što ne postoji kontinuirano i organizirano obrazovanje u viša transcendentalna vedska znanja, dakle nema pravog znanja, već su u opticaju mnogobrojne pogrešne naučne teorije i dogme, tačnije obično su to umne špekulacije. Dobar dio ljudske populacije ne zna da ne možemo izmisliti ništa novo, sve je već nekada davno pronađeno i objelodanjeno u vedskim spisima od strane viših autoriteta u univerzumu i milostivih svetih osoba.
Najveći umovi današnjice ne mogu riješiti mnogobrojna pitanja, pa tako ni esencijalna pitanja života, pravilnog začinjanja, rađanja, mladosti, starosti, bolesti i smrti. I najmanja zarazna bolest, a naročito pandemije i epidemije zaraznih bolesti, izazivaju pravu paniku u naučnim krugovima i tzv. strukama. Još je problematičnije svaki dan slušati njihova umovanja putem javnih medija. Rečeno jednostavnim jezikom, oni nemaju pojma o pravim uzrocima i nastajanju strogih karmičkih reakcija za pojedine zabranjene i kažnjive djelatnosti civiliziranih pripadnika ljudske rase, kao što su primjera radi – ubijanje i mučenje ljudi, ali i nanošenje patnje drugim živim bićima, njihovo uzgajanje za ubijanje, trgovinu i konzumiranje, specijalno u velikim klaonicama, te ubijanje na pijacama pred očima kupaca nekih istočnih zemalja. Dakle, nije u pitanju samo nanošenje patnje i ubijanje pripadnika ljudske rase.
ŠTA JE SVE GRIJEH?
Čak i običnI, dobronamjernI ljudi, koji su više praktičari nego osobe posvećene spiritualnim traganjima često će reći: “Moram dobro paziti da se ne ogriješim o nekoga …”. Ali, šta je sve u stvari grijeh? U svakodnevnoj praksi percepcija grijeha i griješnih aktivnosti podosta zavisi od razina svjesnosti svakoga ponaosob, shodno karmičkim uslovljenostima, trudu i vremenu koje neko ulaže u samospozanju i vedska znanja višeg ranga, te specijalno zavisno od milosti i blagoslova koje dobijamo ili ne. Vjerovatno da imamo te realizacije u životu – da ono što smo možda nekada smjeli raditi, kako pomalo idemo naprijed u sticanju znanja i u duhovnom pogledu, na neki način nam bude ukazano da to više ne smijemo raditi. Opet, ono što je za introspektivnu mudru osobu grijeh – za osobu u neznanju je ponekada blagoslov, kako neke osobe često pogrešno misle u svojoj iluziji.
DEFINICIJA GRIJEHA.
“Za običnu je religioznu osobu grijeh sve što se protivi principima religije. Međutim, za bhakte Svevišnjeg Gospodina Śrī Kṛṣṇe, grijeh je sve što stoji na putu čistom predanom služenju. “
[Bṛhad-bhāgavatāmṛita 2.7.124 – smisao — Śrīla Sanātana Gosvāmī]
KOMENTAR: Inače, čak i stvari od esencijalnog značaja za život svakoga od nas, bez obzira da smo više praktične prirode, ili pak okrenuti ka spiritualnim tehnologijama, jednostavno se ne uče na svjetovnim obrazovnim institucijama. Dakle, potrebna je sitemska dodatna edukacija u vedska znanja višeg ranga, za sve slojeve društva, prvenstveno za edukatore edukatora. Do tada nam preostaje dodatna samoedukacija, ako imamo dovoljno sreće, milosti i blagoslova, te i poznanstvo s osobama, koje su već prošle taj dio puta. koji je tek pred nama.
Najelementarniji primjer pogrešnog obrazovanja u svijetu je potpuno pogrešna ishrana. Ljudi uglavnom nemaju pojma šta treba da jedu, tačnije šta smiju da jedu. Radi toga i nastaju mnogobrojne teške karmičke posljedice za veliki dio pripadnika ljudske rase, ako ne prije onda pri kraju života, radi nanošenja patnje, uzgajanja, ubijanja i konzumiranja životinja i drugih živih bića. Zbog nedostatka pravilne edukacije i velikog neznanja, danas obično skoro nijedan ljekar na zapadu [čast izuzecima] ne zna i ne može nekome savjetovati prelazak na striktnu vegetarijansku ishranu, tek možda u slučajevima kada nastupe ozbiljnije posljedice i potreba za hitnom operacijom na nekom od vitalnih unutrašnjih organa. Međutim, s druge strane, kada spominjemo ljekare i medicinsko osoblje, treba svakako većini odati određeno priznanje za neumoran svakodnevni rad, često u teškim uslovima i pod stalnim rizikom da se i sami zaraze. Gdje je onda problem? Problem je u nedostatnom, pogrešnom obrazovanju i nepostojanju, ili nedovoljnoj dodatnoj edukaciji za većinu vitalnih zanimanja, nije u pitanju samo medicinska struka. Dakako, potom se na isto lančano nadovezuju i svi drugi sistemski problemi.
Tako, radi primjera, studenti prava, buduće sudije, tužioci, advokati, pravnici, etc., ne uče i nemaju pojma o tome da se prema višim karmičkim zakonima, pored ostaloga i za pogrešne presude ide na dugotrajno ispaštanje na jedan od dvadeset i osam sistema paklenih planeta, a već i ovaj se život pretvara u pravi pakao. Isto itekako funkcionira u praksi, bez obzira znali mi za to ili ne. Kada bi to znali specijalno sudije – bilo bi bolje za sve i daleko manje, ili nikako pogrešnih presuda. A, kao što je poznato pravnici u svom neznanju misle da su kao neki “bogovi”. Često možemo čuti u pravničkim kuloarima, kako sve druge ljude nazivaju “neukim strankama”, a u stvari sami su neuke stranke.
Dalje, zakone o nasljeđivanju, ali i sve ostale zakone treba postepeno usaglašavati s Manu Smṛti i Manu Saḿhitom, višim zakonicima za cijelo čovječanstvo. Sve dok se postojeći zakoni materijalnog prava svake zemlje u svijetu ne usklade s višim karmičkim zakonicima, te s Manu Smrti i Manu Saḿhitom, uvjek će dolaziti do njihovih stalnih promjena i dopuna uslijed brojnih nesavršenosti, te zbog interesa različitih političkih lobija na vlasti. Dakako, to ne znaju oni koji predlažu i pišu odredbe zakona materijalnog prava i njihove česte izmjene. Zbog potpuno pogrešnog načina obrazovanja, njima je obično krajnji domet i najčešće sve u svemu, nesavršeno rimsko materijalno pravo, te neke odrednice iz takozvane moderne prakse pravosuđa. Ali, nikako da se dohvate pravih vrijednosti i dodatne sistemske karmičke i duhovne edukacije, radi različitih karmičkih ograničenja iz ovog i prošlih života i sistemskog nerješavanja pravilnog obrazovanja.
U Bhakti-rasāmṛta-sindhu Śrīla Rūpa Gosvāmī kaže da je osoba koja predstavlja sebe kao naprednu u duhovnom životu, ali ne slijedi śruti i smṛti, samo uznemirenje u društvu. Principi predstavljeni u śruti i smṛti trebaju se slijediti ne samo u duhovnom životu, već i u materijalnom. Što se tiče ljudskog društva, ono treba da se pridržava i Manu Smṛtiya i Manu Saḿhite, jer je te zakone dao Manu, otac čovječanstva”.
KOMENTAR: Opet, kada je u pitanju medicina, Āyurveda [vedska medicina] nas uči da se iz jednog maunda – 40 kg hrane koju pojedemo, dobija jedan seer – 1 litar krvi, pod uslovom da se hrana pravilno probavi. A iz jednog seera krvi se dobijaju samo dvije tole – dvije do tri kapi sjemena u procesu u kojem konzumirana hrana prolazi kroz sedam faza pročišćenja. Za svaku fazu je potrebno najmanje pet dana, pa tako u sedmoj fazi izlazi sjeme nakon najmanje mjesec dana. Ako sjeme izgubimo samo jednom, rasipamo svu plodonosnu energiju dobijenu iz jednog maunda hrane u jednom mjesecu. Niko ne može biti kreativan čak ni po svjetovnim mjerilima, ako ne zna za ove stvari i ne primjenjuje ih u praksi, a da i ne pominjemo sposobnost duhovne imaginacije i kreativnosti, te zadobijanje vedskih znanja višeg ranga.
Mogli bi ovako satima i satima nabrajati, najblaže rečeno – brojne nesavršenosti u znanju i razumijevanju, kada su u pitanju različite vrste zanimanja i ljudskih djelatnosti. To je jedna od brojnih nepovoljnih karakteristika materijalističkog načina obrazovanja, kakvo vlada u svijetu u ovom dobu Kali yugi, s izuzetkom rijetkih svijetlih primjera zadnjih decenija u nekim zemljama, u kojima se pravilnom obrazovanju počela posvećivati dužna pažnja. Ne kaže se zabadava — ne može slijepac voditi slijepca.
ŚRĪ CAITANYA CARITĀMṚTA ĀDI 14.1
Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura je sažeto opisao sadržaj ovog poglavlja u svojoj Amṛta-pravāha–bhāṣyi: ,,U četrnaestom poglavlju Śrī Caitanya Caritāmṛte se opisuje kako je Gospodin Śrī Caitanya Mahāprabhu puzao, plakao, jeo zemlju, dao inteligenciju Svojoj majci, ukazao milost gostu brāhmaṇi, jahao na ramenima dvojice lopova — navevši ih da se vrate Njegovoj kući i uzeo prasādu u kući Hiranye i Jagadīśa na Ekādaśī pod izgovorom da je bolestan, tako uživajući u Svojim zabavama iz djetinjstva. Opisuje se kako se ponašao kao nestašan dječak, kako je donio majci kokos kada se onesvijestila, kako se šalio s vršnjakinjama na obali Gaṅge, kako je prihvatio od Śrīmatī Lakṣmī Devī parafernaliju za obožavanje, kako je sjedio na smetljištu i poučio majku transcendentalnom znanju, kako je po njenoj naredbi ostavio to mjesto i kako se s velikom privrženošću ophodio prema Svom ocu.”
STIH 1
kathañcana smṛte yasmin duṣkaraḿ sukaraḿ bhavet
vismṛte viparītaḿ syāt śrī-caitanyaḿ namāmi tam
SYNONYMS: kathañcana — somehow or other; smṛte — by remembering; yasmin — whom; duṣkaram — difficult things; sukaram — easy; bhavet — become; vismṛte — by forgetting Him; viparītam — just the opposite; syāt — become; śrī-caitanyam — Lord Śrī Caitanya Mahāprabhu; namāmi — I offer my respectful obeisances; tam — unto Him.
Sve što je teško napraviti postaje lako ako se osoba na neki način sjeća Gospodina Śrī Caitanye Mahāprabhua, ali ako Ga se ne sjeća, čak i ono što je lako postaje vrlo teško. Tom Gospodinu Śrī Caitanyi Mahāprabhu odajem svoje ponizno poštovanje.
SMISAO: U svojoj knjizi Śrī Caitanya-Candrāmṛta, Śrīla Prabodhānanda Sarasvatī je rekao:,,Onaj kome Gospodin ukaže malo milosti postaje tako uzvišen da ne mari čak ni za oslobođenje za kojim teže mnogi veliki naučnici i filozofi. Bhakta Gospodina Caitanye smatra život na rajskim planetama varkom. On nadilazi savršenstva moći mistične yoge, jer su za njega čula kao zmije sa slomljenim zubima. Zmija je zbog svojih otrovnih zuba veoma strašna i opasna životinja, ali ako ima slomljene zube, njena pojava nikoga ne plaši. Svrha principa yoge je ovladati čulima, ali čula osobe koja služi Gospodina ne mogu da budu opasna poput zmija. To su darovi Śrī Caitanye Mahāprabhua.”
Hari-bhakti-vilāsa potvrđuje da teške stvari možemo lako shvatiti, ako se sjećamo Śrī Caitanye Mahāprabhua, a lake stvari možemo teško shvatiti ako Ga zaboravimo. Možemo vidjeti da čak ni ljudi koji su u očima javnosti veliki naučnici ne mogu shvatiti jednostavnu ideju da život nastaje iz života, jer nemaju milost Śrī Caitanya Mahāprabhua. Zastupaju pogrešno mišljenje da život nastaje iz materije, iako to ne mogu dokazati. Zato savremena civilizacija, koja se razvija na osnovu te pogrešne naučne teorije samo stvara probleme koje trebaju riješiti takozvani naučnici.
Autor Śrī Caitanya Caritāmṛte uzima utočište Gospodina Śrī Caitanye Mahāprabhua da bi opisao Njegove zabave u djetinjstvu, jer se takva transcendentalna djela ne mogu napisati umnom špekulacijom. Gospodin mora biti posebno naklonjen onome ko piše o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Same akademske kvalifikacije nisu dovoljne za pisanje takve literature.
Chapter 14: Lord Caitanya's Childhood Pastimes
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 14.1
Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.
Stay Tuned. To Be Continued.
