TAKO ŚRĪMAD BHĀGAVATAM KAŽE DA LJUDI NE POZNAJU SMJER KOJIM BI NAPREDOVALI. SVAKO MORA ZNATI DA MORA NAPREDOVATI PREMA GOSPODINU VIṢṆU. ZAŠTO? ZATO ŠTO JE TO VRLO VISOKO RAZVIJEN ŽIVOT. U TOM OBLIKU ŽIVOTA IMAMO VRLO VISOKU INTELIGENCIJU.
AKTIVNOSTI INTROSPEKTIVNOG MUDRACA, ILI MISAONOG ČOVJEKA SU NOĆ ZA OSOBE OBUZETE MATERIJALNIM AKTIVNOSTIMA. MATERIJALISTIČKE OSOBE OSTAJU USPAVANE U TAKVOJ NOĆI, JER NEMAJU ZNANJE O SAMOSPOZNAJI. INTROSPEKTIVNI MUDRAC OSTAJE BUDAN U NOĆI MATERIJALISTIČKIH LJUDI.
U ŚRĪMAD BHĀGAVATAMU JE NAVEDEN VRLO DOBAR PRIMJER U VEZI TAKVIH GLUPIH LJUDI [MATERIJALISTIČKIH LJUDI]. ONI SE USPOREĐUJU S DEVOM. DEVA JE PUSTINJSKA ŽIVOTINJA, KOJA JAKO VOLI JESTI TRNOVITE GRANČICE. DEVE IMAJU DUGE VRATOVE, UZMU SNOP TRNOVITIH GRANČICA I POČNU ŽVAKATI. OD KONTAKTA S TRNJEM JEZIK POČNE KRVARITI. PRIRODNO, AKO ŽVAČETE TRNJE, JEZIK ĆE VAM BITI ISJEČEN. TAKO, KADA ONE UZMU TO TRNJE U USTA I POČNU ŽVAKATI, POTEČE IM KRV. I KADA SE NA TAJ NAČIN KRV IZMIJEŠA S GRANČICAMA, ONE TO JEDU, JER KRV IMA OKUS KOJI IM SE SVIĐA. ONE MISLE DA SU TRNOVITE GRANČICE VRLO UKUSNE. NAŠ SEKSUALNI ŽIVOT JE SLIČAN TOME. SAMO GA ISCIJEDITI IZ TIJELA I MISLIMO DA GA UŽIVAMO. TO JE NAŠ POLOŽAJ.
KOMENTAR: Iz tekstova ovih postova možemo shvatiti, kada se samo malo više potrudimo i za početak pravilno razumijemo barem jedan stih iz Bhagavad-gīte As It Is, kao u ovom slučaju stih 2.69, te uz svakodnevno pažljivo mantranje – da možemo postepeno dostići inače za nas nezamislive duhovne razine. A šta tek reći, kada se radi o svakodnevnom višesatnom proučavanju bezvremenih stihova iz Bhagavad-gīte As It, Śrīmad Bhāgavatama, Purāṇa i drugih śāstra uz redovno prakticiranje jednog ili više procesa predanog služenja, od 64 koliko ih ima. To je naš pravi duhovni samointeres! A vlastiti duhovni samointeres je i najpreči. Možda nekada dostignemo i svo savršenstvo života. Čitav proces opisan u Bhagavad-gīti je — biti budan! Nemojmo ostati uspavani!
NASTAVAK TEKSTA IZ RĀJA VIDYĀ – THE KING OF KNOWLEDGE — ŚRĪLA PRABHUPĀDA: To je isto zadovoljstvo, ali u svom čistom obliku. Ta ista sreća i blaženstvo je ondje za vas. Nemojte se uplesti u ovaj izobličeni oblik uživanja! Nemojte ostati uspavani! Nemojte ostati u tom stanju spavanja! Imajte stvarnu stvar! Probudite se iz sna! To je poruka Veda.
Ovo je povoljna prilika. Ako je ispustite u ljudskom obliku života, tu razvijenu svijest, ponovo ćete skliznuti u krug od 8 400 000 životnih vrsta, koje se razvijaju jedna za drugom. To je postepeni proces evolucije. Mi smo još uvijek unutar tog procesa evolucije, ali on treba ići naprijed, biti progresivan. Ne degradiran. Nemojte se poskliznuti! Nemojte ići dolje! Mnogim godinama svoga truda i napora došli ste do ove razine života. Sada dalje napredujte!
Napredujte prema Śrī Kṛṣṇi! Nemojte ići unatrag!
Śrīmad Bhāgavatam kaže da većina ljudi ne poznaje svoj samointeres u životu. To je kao dolazak do raskršća i nepoznavanje puta. Pretpostavimo da idete u Philadelphiu [USA] i nakon što prođete New York City, ugledate raskršće, a ne poznajete put. Naravno, u Americi je sistem putokaza na putevima vrlo efikasan. Na taj način ne možete zastraniti. Slično, u svetim spisima vedska vas književnost usmjerava. Da, ovdje je raskršće. Ako želite ići ovim putem, možete. Tako Śrīmad Bhāgavatam kaže da ljudi ne poznaju smjer kojim bi napredovali. Svako mora znati da mora napredovati prema Viṣṇuu. Zašto? Zato što je to vrlo visoko razvijen život. U tom obliku života imamo vrlo visoku inteligenciju. Inteligentniji smo od mačaka i pasa i drugih životinja. Zašto da je pogrešno usmjerimo? Zastranjujemo samo zato što smo privučeni tjelesnom koncepcijom života. Neko misli: ,,Biću sretan koristeći ovo tijelo i čula do krajnjih granica.” Kako ne znamo šta je naš progresivni život, nastojimo iscijediti bit iz ovog tijela da bismo je uživali.
U Śrīmad Bhāgavatamu je naveden vrlo dobar primjer u vezi takvih glupih ljudi. Oni se uspoređuju s devom. Deva je pustinjska životinja, koja jako voli jesti trnovite grančice. Deve imaju duge vratove, uzmu snop trnovitih grančica i počnu žvakati. Od kontakta s trnjem jezik počne krvariti. Prirodno, ako žvačete trnje, jezik će vam biti isječen. Tako, kada one uzmu to trnje u usta i počnu žvakati, poteče im krv. I kada se na taj način krv izmiješa s grančicama, one to jedu, jer krv ima okus koji im se sviđa. One misle da su trnovite grančice vrlo ukusne. Naš seksualni život je sličan tome. Samo ga iscijediti iz tijela i mislimo da ga uživamo. To je naš položaj.
Prezentiran je i drugi primjer. U Indiji perači rublja drže magarce. Natovare magarca što je više moguće. On radi čitav dan. Uveče mu ponude nešto trave i on je zadovoljan. Za zalogaj trave, on je spreman raditi čitav dan s pola tone odjeće na svojim leđima. Slično, mi također, karmiyi, vrlo smo zaposleni radeći čitav dan i čitavu noć. Kada dođemo kući, pojedemo samo komad kruha. Za jedan komad kruha, koji ne stoji više od nekoliko centi, čovjek radi čitav dan i čitavu noć. Zato se možemo usporediti s magarcem. Magarac ne zna za koga radi tako teško i uzima nešto kruha. “To je cilj mog života.” Je li to moj cilj života – jesti nešto i otići spavati, seksualno uživati i zatim umrijeti? Ne, to nije cilj života. Vaš cilj života treba biti da spoznate sebe – da ste sastavni djelić Vrhovne, Apsolutne Božanske Osobe, Śrī Kṛṣṇe. Kṛṣṇa očekuje vaš dolazak, da možete uživati život u Njegovom društvu.
Čovjek ne zna što je progresivni način življenja. Zašto? Zato što shvaća da je ovo čulno uživanje najveće životno zadovoljstvo. On nerazumno misli da će čulno uživajući biti sretan. To je kao kad se ima konj koji nije dobro ukroćen. On trči, trči i ne znate gdje će vas zbaciti. Slično, neobuzdana čula su poput neukroćenih konja, koji vuku vašu kočiju. Vi ne znate gdje će vas zbaciti. Mi ne shvaćamo koliko smo odgovorni za svako svoje djelo. Svako i najmanje djelo povlači za sobom posljedicu. A naša nekontrolirana čula odvode nas preko lanca djelovanja i posljedica [akcija i reakcija] u najtamniji dio univerzuma.
Gospodin Śrī Kṛṣṇa kaže da se onaj ko je naučio kako da vlada čulima naziva svāmī. Osobi koja je ovladala sobom — svjetovne aktivnosti su tama. Oni koji su utemeljeni u čistoj svjesnosti vide da ljudi, koji teško rade jedino zato da jedu, spavaju, razmnožavaju se i brane – spavaju. A osobama, koje su uključene u te materijalne aktivnosti, mi spavamo. One smatraju da je Svāmīji došao u Ameriku da propovijeda nešto kako bi nas učinio neaktivnima; nastoji nas odvući od općeg zanimanja i pokušava nas uključiti u proces kīrtana, slušanja Bhagavad-gīte i traćenje vremena. Tako oni smatraju da mi spavamo. Neko može misliti: “Ovi su se jadnici sakupili ovdje da trate svoje vrijeme raspravljajući o nečem jalovom, što nema značenja, što ništa ne donosi. Imajmo neku poslovnu raspravu, tako da možemo dobiti nešto od nje.” Mi vidimo da ti ljudi spavaju, a oni da mi spavamo.
Ko zapravo spava? Budan je onaj ko dođe do razine svjesnosti: “Ja nisam ovo tijelo – ja sam svjesnost”. Onaj je budan — ko je shvatio tu jednostavnu činjenicu, da nije ovo tijelo, već svjesnost. Bez svjesnosti, moje je tijelo beskorisno. Prema tome, ja sam, u stvari, svjesnost. Ja sam čista duša i simptom mog prisustva je svjesnost. Ja nisam ovo tijelo. Kad duboko razmislim, mogu shvatiti da je ovo moje tijelo. To nisam ja — tijelo. To je moje tijelo. Tako je onaj ko je ovo shvatio – budan.
Čitav proces opisan u Bhagavad-gīti je biti budan. Vi ste čista svjesnost – duhovna duša. I nije dovoljno samo biti budan, već treba djelovati dosljedno, tako da na kraju, vaša čista svjesnost može biti oslobođena iz te tjelesne zamke. Tada ćete dobiti svoj zdravi život. Ovo je bolest, taj materijalni život. Ovo materijalno tijelo je simptom mog bolesnog oblika života. Ja nisam stvarno podložan rođenju i smrti. Ja sam vječan. Ja se nikada ne rađam. Nikada ne umirem. To je moj pravi položaj. Što je onda ovo rođenje i smrt? To je zbog tijela. Mijenjanje tijela kao odjeće naziva se rođenje i smrt. Ali u stvari, ja sam čista duša.
Sada ljudi govore da je Bog mrtav. Ta je teorija popularna. Oni propagiraju da je Gospodin mrtav. Ali niti Bog, niti mi, nikada nećemo umrijeti; mi nemamo rođenja. U Bhagavad-gīti, Bhagavan, Vrhovna Božanska Osoba, Śrī Kṛṣṇa kaže: “Arjuna, zašto se bojiš boriti? Ja, ti, i svi ovi kraljevi i vojnici koji su se okupili pred nama, svi oni – postojali su prije, postoje sada i nastavit će postojati u budućnosti. Nema ni rođenja ni smrti. Tako ovo ratovanje treba biti na razini tijela. Nemoj ga se bojati!
Rāja Vidyā – The King of Knowledge – Who Is Crazy?
Chapter Two: Contents of the Gītā Summarized
Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 2.69 & Purport
Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.
Stay Tuned. To Be Continued.
