ZBOG NEOBIČNE DUHOVNE KARIJERE REFORMATORA RELIGIJE VELIKOG KALIBRA, PLODNOG LITERARNOG OPUSA I UZORNOG ŽIVOTA, ŚRĪLA BHAKTIVINODA ṬHĀKURA JE SMATRAN DOSTOJNIM NASLJEDNIKOM ŠESTORICE GOSVĀMĪYA IZ VṚĪNDAVANA I ČESTO JE NAZIVAN SEDMIM GOSVĀMĪYEM. OSTVARIO JE MNOGOBROJNA DOSTIGNUĆA. JEDNO OD NAJVAŽNIJIH JE I OTKRIĆE MJESTA ROĐENJA ŚRĪ CAITANYE MAHĀPRABHUA. TO JE OSTVARIO 1887 GODINE INSPIRIRAN MNOGOBROJNIM VIZIJAMA, GODINAMA ISTRAŽIVANJA I NAPORNIM RADOM. OVO JE OZNAČILO ZNAČAJNU PREKRETNICU U VAIṢṆAVSKIM ANALIMA.
KASNIJE JE INTENZIVNO PUTOVAO, ŠIREĆI UČENJE ŚRĪ CAITANYE MAHĀPRABHUA, PORAŽAVAJUĆI IMPERSONALISTE LOGIKOM I SVETIM SPISIMA, TE RAZOTKRIVAJUĆI ZABLUDU NOVE VRSTE — INDIJACA OBRAZOVANIH PO BRITANSKOM SISTEMU, KOJI SU IZVRŠAVALI DOBRO SMIŠLJEN BRITANSKI PLAN DA SE SOFISTICIRANO VEDSKO ZNANJE DOVEDE U SFERU PRAZNOVJERJA I RITUALA. NJEGOVA VJERA U KṚṢṆU BILA JE TOLIKO JAKA DA BI OTVORENO IZAZIVAO MOĆNE MISTIKE, KRALJEVE I KNJIŽEVNIKE NA DEBATE, TE IH USPIO NAVESTI DA PRIZNAJU SUPERIORNOST SVJESNOSTI KṚṢṆE.
Pojava Śrī Kṛṣṇe kao Śrī Caitanye Mahāprabhua u šesnaestom stoljeću preplavila je ljude devocijskom ekstazom. Međutim, gotovo tristo godina nakon Njegovog odlaska, yuga dharma Harināma Saṅkīrtana – pjevanje svetih imena Gospodina je skoro nestalo i oni koji su uopće čuli za to, smatrali su isto religijom nemoralnih prosjaka. Śrīla Bhaktivinoda Thākura je praktički samostalno vratio obožavanju Kṛṣṇe doličan, centralni položaj u kulturi Indije. Također je posijao sjeme njegovog propagiranja širom svijeta. Śrīla Bhaktivinoda Thākura je duhovni djed Hare Kṛṣṇa pokreta, autor stotine jedinstvenih devocijskih knjiga i čovjek koji se neograničeno predao za dobrobit čovječanstva. Zbog njegove neobične duhovne karijere reformatora religije velikog kalibra, plodnog literarnog opusa i uzornog života, smatran je dostojnim nasljednikom šestorice Gosvāmīya iz Vṛīndavana i često je nazivan sedmim Gosvāmīyem.
Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura je rođen kao Kedārnātha Datta 2. septembra 1838. u drevnom selu Birnagar [Ulagram] smještenom u distriktu Nadia u Zapadnom Bengalu. Bio je treći sin Ananda Candra Datte i Jagat Mohinī Devī, potomak poznate porodice i jako imućnog djeda po majci. Njegova je porodica bila veoma pobožna, pa je Kedārnātha još od malih nogu bio upućen u mnoge aspekte duhovnog života i religije. Uživao je u redovnom čitanju Rāmāyaṇe i Mahābhārate, koje se odvijalo u njegovom domu. Kritički je gledao na pūje u kojima su tada žrtvovane životinje i na kojima su kastinski takozvani brāhmane dolazili s isključivom namjerom uživanja u ovakvim ponudama.
I pored imućne porodice, Kedārnātha je imao teško djetinjstvo. Njegova je porodica postepeno gubila svoje bogatstvo i zadužila se. Izgubio je oca i većinu rođaka, koje su zahvatile brojne zaraze i bolesti. Suočen s odgovornošću izdržavanja majke, mlade supruge i vraćanja mnogih dugova, Kedārnātha je prvo prihvatio posao školskog učitelja. Bio je odličan učenjak i radio je mnogo. Konačno je u martu 1868 godine Kedārnātha bio izabran za pomoćnika sudije. To je bio najviši položaj kojeg je mogao imati jedan Indijac u tadašnjoj Indiji pod upravom britanskom vlasti. Kedārnātha je uskoro postao poznat po svojoj oštroumnosti, intelektu i iskrenosti. Njegova karijera sudije bila je praćena čestim premještajima zbog sukoba britanskih službenika koji su ga htjeli u svojoj oblasti. Zahvaljujući reputaciji duhovne osobe koja je dobro upućena u svete spise, često je pozivan da smiruje potencijalno opasne religijske nemire.
Iako izvanjski zadubljen u svakodnevne dužnosti višeg vladinog službenika, jedini pravi posao Bhaktivinode je bilo propovijedanje. To je činio služeći se snagom moćnog pera. Ranije je s velikim poteškoćama došao do kopije Śrī Caitanye Caritāmṛte i pročitavši je nekoliko puta, napustio sve težnje za impersonalizmom. Svim srcem je uronio u nauku bhakti, kao što su je objasnila šestorica Gosvāmīya i napisao opširan opus svojih realizacija, davao predavanja i utemeljio stotine Nāma Haṭṭa grupa širom zemlje. Godine 1868 napisao je Sac-Cid-Ānanda-Premalata, koja je bila toliko dobro primljena da je i sam dobio titulu Sac Cid Ānanda. Kasnije, impresionirani njegovom učenošću i predanošću, vodeći vaiṣṇave tog vremena dali su značenje tituli Bhaktivinoda — onaj koji nalazi zadovoljstvo u bhakti. Tako je Kedārnātha postao poznat kao Sac-Cid-Ānanda Bhaktivinoda Ṭhākura.
Pored njegovih mnogobrojnih dostignuća Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura je postao poznat i po otkriću mjesta rođenja Śrī Caitanye Mahāprabhua. To je ostvario 1887 godine inspiriran mnogobrojnim vizijama, godinama istraživanja i napornim radom. Ovo je označilo značajnu prekretnicu u vaiṣṇavskim analima. Kasnije je intenzivno putovao, šireći učenje Śrī Caitanye Mahāprabhua, poražavajući impersonaliste logikom i svetim spisima, te razotkrivajući zabludu nove vrste Indijaca obrazovanih po britanskom sistemu, koji su izvršavali dobro smišljen britanski plan da se sofisticirano vedsko znanje dovede u sferu praznovjerja i rituala. Njegova vjera u Kṛṣṇu bila je toliko jaka da bi otvoreno izazivao moćne mistike, kraljeve i književnike na debate, te ih uspio navesti da priznaju superiornost Kṛṣṇe.
Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura je utemeljio načelo prakticiranja svjesnosti Kṛṣṇe, kao porodični čovjek. Kao viši činovnik izvršavao je svoje obaveze iskreno i produktivno. Kao glava velike porodice pobrinuo se za sve članove i osigurao im prikladno duhovno obrazovanje. Od četrnaestero djece, tri su njegova sina postala slavni kao duhovni filozofi i odvojenici. A jedno od njih, Bimal Prasad, postao je vodeći vaiṣṇavski Ācārya i inicirajući guru, kasnije poznat kao Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Gosvāmī Mahārāja, duhovni učitelj Śrīla Prabhupāda. Usprkos svim obavezama na poslu i kod kuće, Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura je bio sposoban u cijelosti obavljati rigorozni raspored mantranja, čitanja i pisanja.
Godine 1896 Śrīla Bhaktivinoda Thākura je postigao uspjeh u širenju riječi Śrī Gaurāńge Mahāprabhua — Śrī Caitanye Mahāprabhua izvan granica Indije. Njegova knjiga Śrī Gaurāńga-lilā-smarna-stotram bijaše poslana i dobro primljena na svim velikim sveučilištima i knjižnicama širom svijeta. Te je godine Śrīla Bhaktivinoda Thākura ostvario hrabro, zapanjujuće pretkazanje da će se uskoro pojaviti osoba koja će propovijedati učenje Gospodina Caitanye širom svijeta. Iste se godine rodio Abhay Caran, kasnije poznat kao Śrīla Prabhupāda. Dvadesetak godina kasnije Abhay Caran je prvi put susreo Śrīla Bhaktisiddhāntu Sarasvatī Ṭhākura Gosvāmī Mahārāja, četvrtog sina Śrīla Bhaktivinode Thākura, kasnije prihvatio njegovu inicijaciju, te slijedeći njegove upute širio svjesnost Kṛṣṇe širom svijeta i utemeljio Međunarodno društvo za svjesnost Kṛṣṇe.
Dana 23. juna 1914, tačno u podne, Śrīla Sac-Cid-Ānanda Bhaktivinoda Thākura ušao je u vječne zabave Gospodina u duhovnom svijetu. Taj dan je bio posebno povoljan jer je ujedno bio i dan odlaska Śrī Gadādhare Paṇḍita, bliskog pratioca Śrī Caitanye Mahāprabhua. U duhu istinskog vaiṣṇave, Śrīla Bhaktivinoda Thākura će vječno živjeti kroz svoje riječi, djela i hiljade sljedbenika u učeničkom naslijeđu.
REFERENCE:
