VAIṢṆAVA IS ADOṢA DARŚI — VAIṢṆAVA NIKADA NE VIDI GREŠKE U DRUGIMA.
BHAKTA PRIHVATA JEDINO DOBRE OSOBINE ČOVJEKA, A NE NJEGOVE LOŠE OSOBINE. ON JEDNOSTAVNO VIDI VRLO DOBRE KVALITETE U DRUGIMA, A NALAZI GREŠKE U SEBI.
VAIṢṆAVA UVIJEK SLIJEDI NAREDBE GURUA I KṚṢṆE. BILO KO, KO NAMJERAVA PISATI O KṚṢṆI, MORA PRVO UZETI DOZVOLU OD GURUA I KṚṢṆE. TREBA PRVO POSTATI ČISTI BHAKTA, A ZATIM UZETI DOZVOLU OD DUHOVNOG UČITELJA I TA DOZVOLA MORA BITI POTVRĐENA OD KṚṢṆE U SRCU VAIṢṆAVE.
H.H. BHAKTI CĀRU SVĀMĪ MAHĀRĀJA: Iako su bhakte veoma ponizni i tolerantni to nije slabost. Vaiṣṇave nisu slabi. Vaiṣṇave su tvrdi poput groma. Ako je potrebno mogu biti nasilni poput lavova. Śrīla Prabhupāda je često govorio da je vaishnava mekan kao ružina latica, ali ako je potrebno može postati veoma oštar i tvrd. To pokazuje da vaiṣṇave nisu slabići. Vaiṣṇave su veoma moćni. Duhovno i fizički. U stvari duhovna moć ih čini fizički moćnima.
Vaiṣṇave se ne trebaju ni prema kome odnositi bez poštovanja. Treba uvijek biti pun poštovanja prema drugima, ali ne treba zahtijevati poštovanje za sebe.
Vaiṣṇava je adoṣa darśi. Vaiṣṇava nikada ne vidi greške u drugima. Dakako, svako biće ima dobre i loše osobine. Zato je rečeno „ … sādyana guṇa mritsanti … “. Bhakta prihvata jedino dobre osobine čovjeka, a ne njegove loše osobine. On jednostavno vidi vrlo dobre kvalitete u drugima, a nalazi greške u sebi. On je veoma striktan prema sebi i uvijek veoma ozbiljno otkriva vlastite nedostatke i greške.
Vaiṣṇava uvijek slijedi naredbe gurua i Kṛṣṇe. Bilo ko, ko namjerava pisati o Kṛṣṇi, mora prvo uzeti dozvolu od gurua i Kṛṣṇe. Treba prvo postati čisti bhakta, a zatim uzeti dozvolu od duhovnog učitelja i ta dozvola mora biti potvrđena od Kṛṣṇe u srcu vaiṣṇave.
Śrīla Sanatana Goswāmī je slijedio instrukcije Śrī Caitanye Mahāprabhua i napisao knjigu o vaiṣṇava etiketi. Ova knjiga je vodilja, koja usmjerava vaiṣṇavske aktivnosti. Hari-Bhakti-Vilāsa definira vaiṣṇavsku etiketu, njenu filozofiju i neke osnovne vaiṣṇavske principe.
[Split Hrvatska 2005 — H.H. Bhakti Cāru Svāmī Mahārāja – Uvodno predavanje]
KOMENTAR: U našem svakodnevnom životu trebamo otići i korak dalje, te biti jako zahvalni i zaista vidljivo cijeniti, kada neko ima dobru namjeru da za nas učini nešto, dakle kada je osoba trenutno u stanju da za nas učini nešto povoljno, nešto što zaista trebamo trenutno, specijalno za našu dušu.
Inače, traženje grešaka u drugima potiče od našeg uma i opcija sviđanje – nesviđanje. Još jednostavnije rečeno – sve potiče od naše moći razlikovanja za koju smo istrenirani već od malena.
I TO SE ZOVE ČUDO.
H.G. ROHIṆĪ SUTA PRABHU: Ako nisi pametan, ako se nisi predao Kṛṣṇi i kada uopšte nisi ni napredan ni čist, onda misliš da puno znaš, da si jako veliki i veoma napredan i čist. A, kada si stvarno napredan, onda misliš da u stvari nisi napredan, da si veoma pao, da si sasvim beznačajan i da si napravljen samo od milosti Svevišnjeg Gospodina.
„Sve što mogu da učinim to je samo milost mog duhovnog učitelja“. Bhakta tako misli.
[H.G. Rohiṇ ī Suta Prabhu – Predavanje u Kanjiži — 27.8.1997 – odgovor na pitanje]
KOMENTAR: Vaiṣṇava nikada ne vidi greške u drugima. Tako, iz gornjih navoda možemo shvatiti da ćemo vjerovatno manje tražiti greške u drugima, a možda s vremenom i potpuno prestati, kada budemo pročišćeniji i napredniji. Treba imati strpljenja sa samim sobom i vlastitim anarthama – suptilnim nečistoćama u srcu. Znači prvo trebamo prihvatiti sebe kakvi jesmo, ali i potruditi se da napravimo dobre i napredne stvari u životu, shodno našoj vlastitoj dharmi. Time ćemo u stvari najviše pomoći sami sebi.
Našem učenju praktički nema kraja i što prije to realiziramo kroz duhovnu praksu i razmjenu s naprednim bhaktama, imaćemo više šansi da zaista s vremenom dostignemo svo savršenstvo života. Inače, ako nam to može možda pomoći, evo nekih razloga da se još više treniramo izbjegavanje traženja grešaka u drugima:
U stvari i sami smo pravi okean grešaka. To detaljnije lako možemo realizirati iz svog vedskog charta i mnogobrojnih karmičkih odrednica. Zašto onda tražiti greške u drugima? Također, u slučaju naprednih razina svjesnosti, možemo upitati nekog iskusnog, naprednog bhaktu: “Molim te, reci mi šta bi ti promijenio kod mene …”. I često ćemo dobiti sasvim neočekivan odgovor, koji može itekako pomoći. Istovremeno, ako nas neko upita tako nešto, znajmo da je ta osoba već podaleko odmakla na svom duhobnom putu i odajmo joj poštovanje, barem u umu, ili kada smo sami.
Ako je tačno da svako služi, a jeste, samo neko u znanju, a neko u neznanju, tada jednostavno nije produktivno obezvrijediti tuđe napore i služenje, jer će odmah zatim isto tako i naši napori također na neki način biti obezvrijeđeni. To je zakon karme u ovom materijalnom svijetu. Karma djeluje kao svojevrsni bumerang. Sve se vraća — sve se plaća!
Kada ustanovimo da naš obično nestašni um i dalje traži greške u drugima i kritikuje pored svih naših napora, malo ga bolje oslušnimo i vidjećemo da je to njegova stalna opcija, ali i da to nismo stvarno mi, nego da je to jedan skoro samostalni entitet u tijelu, koji povremeno, ili nikako nije pod kontrolom inteligencije. Kada nije pod kontrolom inteligencije? Kada inteligenciju upotrebljavamo isključivo u materijalne, svjetovne svrhe i puko preživljavanje, koje mi često nazivamo grčevitom borbom za opstanak. Tako, inteligenciju trebamo nastojati aktivirati više u duhovne svrhe.
Opet, moraćemo biti jako oprezni u duhovnom životu i ne otići u drugu krajnost, pa da sve što neko misli, planira, govori, ili radi — prihvatamo odmah zdravo za gotovo, bez ikakve provjere u śāstrama, s duhovnim učiteljem i iskusnim bhaktama, te bez dubljeg razumijevanja. Trebamo postepeno dostići moć separacije pa da se na vrijeme distanciramo od svega onog što nije bona fide i prema uputama śāstra, te od svega što je nepovoljno, inače će biti nesagledivih posljedica za nas.
Kod pojave bilo kakvih devijacija, kritikovanja duhovnih učitelja, naprednih bhakta i ISKCON-a, te pokušaja izmišljanja nekog vlastitog procesa i slično, treba se odmah na početku suprostaviti argumentima i pokušati osobu, ili osobe na vrijeme upozoriti, ako nešto nije u redu, a ako to nije moguće dovesti u red, tada se trebamo pod hitno udaljiti s takvih mjesta, ili se isključiti s takvih internetskih stranica i portala, te i distancirati se na sve moguće načine od takvih osoba gdje se rade vaiṣṇava-aparadhe. Čak se kaže u svetim vedskim spisima, da osobi, koja je veliki vrijeđalac, trebamo isčupati jezik, ako ne ide drugačije. Malo je heavy, ali je vjerovatno određeni spas za osobu, koja pravi uvrede, da ne ode na duži boravak na paklene planete. Istovremeno, dobro je znati da ako zaista želimo pomoći nekome, tada možda možemo i malo kritikovati. Ali, prije toga se upitajmo tri puta da li zaista želimo pomoći, ili imamo neki drugi sebični motiv proizašao iz ego-tripa.
Duhovni život je suptilna supstanca našeg cjelokupnog života, jako je slojevit, ima mnogo mogućih nijansi i sigurno da sve njegove konsekvence ostavljaju jak trag na konačna dešavanja u našim životima. Itekako utiče na trenutnu razinu svjesnosti, na dostizanje mira u srcu, na karakter, na zdravlje, na imunitet, na našu kreativnost, na moć imaginacije i na sve druge naše sposobnosti općenito, te na kraju i na sadašnje, pa tako i buduće tijelo i destinaciju u materijalnom univerzumu, ili na eventualni odlazak na duhovne planete. Moraćemo postepeno naučiti na vrijeme prepoznati pojedine devijacije, koje će se javljati, kako kod nas samih tako i kod drugih osoba, bez obzira jesmo li na zapadu, ili smo trenutno na nekom svetom mjestu u Indiji.
ŚRĪ CAITANYA CARITĀMṚTA ĀDI 5.232 — SMISAO
Svi stanovnici Vṛndāvana su vaiṣṇave. Oni su svepovoljni, jer na neki način uvijek pjevaju Kṛṣṇino sveto ime. Čak i ako neki od njih ne slijede strogo pravila i propise predanog služenja, u cjelini su Kṛṣṇini bhakte i pjevaju Njegovo ime posredno ili neposredno. Namjerno ili nenamjerno, čak i dok prolaze ulicom dovoljno su srećni da razmjenjuju pozdrave izgovarajući imena Rādhe, ili Kṛṣṇe. Tako su posredno ili neposredno povoljni.
Sadašnji grad Vṛndāvan su osnovali Gauḍīya Vaiṣṇave otkako su tamo stigla šestorica Gosvāmīya, pod čijim su vodstvom bili izgrađeni razni templovi. Od svih templova u Vrndavanu, devedeset posto pripada Gauḍīya Vaiṣṇavama, sljedbenicima učenja Gospodina Caitanye Mahāprabhua i Nityānande, a sedam templova je veoma poznato. Stanovnici Vṛndāvana ne znaju ni za šta drugo osim za obožavanje Rādhe i Kṛṣṇe. Posljednih godina su neki nesavjesni, tobožnji sveštenici, poznati kao kastinski gosvāmīyi, uveli privatno obožavanje polubogova, ali ni jedan istinski, nepokolebljivi vaiṣṇavava ne učestvuje u tome. Oni koji ozbiljno slijede vaiṣṇavsku metodu devocijskih djelatnosti ne uzimaju učešća u takvom obožavanju polubogova.
Gauḍīya vaiṣṇave nikada ne prave razliku između Rādhā-Kṛṣṇe i Gospodina Caitanye. Prema njima, Gospodin Caitanya se ne razlikuje od Rādhā-Kṛṣṇe, pošto je sjedinjeni oblik Rādhe i Kṛṣṇe. Ali neki obmanuti ljudi pokušavaju da dokažu da su veoma uzvišeni, izjavljujući da više vole da pjevaju sveto ime Gospodina Gaure nego imena Rādhe i Kṛṣṇe. Tako namjerno prave razliku između Gospodina Caitanye i Rādhā-Kṛṣṇe. Prema njima, sistem nadīyā-nāgarī, koji su nedavno izmislili svojim plodnim mozgovima, sastoji se od obožavanja Gaure, Gospodina Caitanye, ali ne Rādhā-Kṛṣṇe, pošto se Gospodin Caitanya pojavio kao Rādhā-Kṛṣṇa. Čisti bhakte smatraju da je mišljenje navodnih bhakta Gospodina Caitanye Mahāprabhua, koji prave takvu razliku, razorno. Smatra se da je svako ko pravi razliku između Rādhā-Kṛṣṇa i Gaurāńge — igračka u rukama māye.
Neki se protive obožavanju Caitanye Mahaprabhua, smatrajući Ga svjetovnom osobom. Svaka sekta koja pravi razliku između Gospodina Caitanye Mahāprabhua i Rādhā-Kṛṣṇe, obožavajući Rādhā-Kṛṣṇu kao odvojene od Gospodina Caitanye, ili obožavajući Gospodina Caitanyu, ali ne Rādhā-Kṛṣṇu, pripada grupi prākṛta-sahajiyā.
Śrīla Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī, autor Śrī Caitanya-Caritāmṛte, predskazuje u stihovima 225 i 226, da će u budućnosti, oni koji izmišljaju metode obožavanja postepeno odbaciti obožavanje Rādhā-Kṛṣṇe. Mada sebe nazivaju bhaktama Gospodina Caitanye, odbaciće i obožavanje Caitanye Mahāprabhua i pasti na razinu materijalnih djelatnosti. Za prave obožavaoce Gospodina Caitanye, krajnji cilj života je obožavati Śrī Śrī Rādhu i Kṛṣṇu.
Ādi-līlā Chapter 5: The Glories Of Lord Nityānanda Balarāma
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 5.232
Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.
Stay Tuned. To be Continued.
