DEVET RAZINA USAVRSAVANJA PRIJE LJUBAVI

DEVET RAZINA USAVRSAVANJA PRIJE LJUBAVI

 

       Za one koji teze ka osvajanju ljubavi, posto su ljubav i nauka gotovo potpuno oprecni, moze biti zanimljivo malo promotriti ljubav sa naucne razine, jer ipak sve sto  postoji povinuje se izvjesnim zakonima djelovanja, pa ni ljubav nikako nije iznimka, premda se obicno kaze da ‘za ljubav nema formule’. U svakodnevnom zivotu svako od nas pomene rijec ljubav na razne nacine i to nekada vise puta na dan. Svi tragamo za malo ljubavi ustvari, od malena pa do kraja svog zivota. Da li znamo sta je prava istinska ljubav i kako se ona dostize? Drevni mudraci kazu da je ovozemaljska ljubav itekako povezana sa Bozanskom, jedna bez druge ne idu, jer je zapravo pravi izvor ljubavi u duhovnom svijetu. Kakav odnos imamo sa Svevisnjim Gospodinom takav odnos cemo imati i sa drugima, dakako vazi i u obrnutom smjeru…..

       U nekim tradicijama koriste se obicno tri grcke rijeci za obiljezavanje ljubavi:

1. Eros – sto je u osnovi vezanost koja se razvija izmedju muskarca i zene.

2. Philadelphia – koja se odnosi na osjecaje medju prijateljima.

3. Agape – sto oznacava ljubav prema Bogu.

 

Ali dalje od ta tri razlikovna stepena se ne ide. Ovaj prikaz nije tako razradjen kao onaj u vedskoj tradiciji.

       Neogranicenu ljubav moze dozivjeti tek – neograniceno bice. O tome nesto malo kasnije. Dakle, po vedskoj tradiciji postoji devet razina usavrsavanja  prije nego sto cak i udjemo u kraljevstvo ljubavi…Prije tih devet razina mozemo posjedovati nesto ‘andabishbas’ ili slijepe vjere.

 

0. Andabishbas – ili slijepa vjera. Vecina je vjernika cini se, zapela na toj razini.
1. Sradha – to je iskustvena vjera, utemeljena na stecenom znanju. Nakon mnogo reinkarnacija osoba razvija vrstu intuitivnog znanja o Bogu.
2. Sadhu–sanga – sto znaci druzenje sa predanim slugama Gospodina. Ako dozivljavate nesto sto je vise od svjetovnog zivota, prirodno cete potraziti one sa kojima mozete podijeliti to iskustvo.
3. Bhajana-kriya – ili inicijacija od strane vjedostojnog duhovnog ucitelja. Malo je danas onih koji su dostigli tu razinu.
4. Anartha-nivriti – kada osoba sa svoje duse pocinje skidati breme losih nezeljenih navika. Moze nekada trajati 20 godina i vise, sve zavisi, to je personalno. To je ciscenje od 16 anarthi ili necistoca srca koje svako od nas ima. Moze se reci i ciscenje od 16 demona u srcu, malo je ‘heavy’ ali je poprilicno tacno.
5. Nishta – ili postojanost u predanom sluzenju Gospodina.
6. Ruchi – ili ukus se razvija iz postojanosti. Visi duhovni ukus.
7. Ashakti – posto osoba razvije ovaj visi duhovni ukus, ona postaje usredotocena na put ljubavi. Taj se pocetni stadij, sada vec na putu ljubavi, naziva ‘ashakti’.
8. Bhava – osvit istinske ljubavi u koji ubrzano prerasta ashakti.
9. Prema – iz bhave se zatim napreduje ka premi i raznovrsnim razinama ljubavi prema Bogu. To je dakle 9 razina savrsenstva.

 

Prije su neki vrhunski mistici posjedovali veliki smisao za ljubav prema Bogu. Ali cak ako je i potvrdjeno da su razvili napredne stupnjeve  bozanske ljubavi, ne moze se to usporediti sa ljubavlju kakvu je iskazao Gospodin Sri Caitanya Mahaprabhu. Neogranicenu ljubav moze iskazati samo – neograniceno bice. Gospodin Caitanya Mahaprabhu je bio Sam Krishna – Svevisnji Gospodin – u ulozi predanog sluge, u prikrivenoj pojavi ili prikrivenoj inkarnaciji. Stoga on moze dozivjeti ‘maha-bhavu’ ili najdublji oblik Bozanske ljubavi. Takvu maha-bhavu ne mogu dozivjeti niti svi oblici Boga, a da ne govorimo o obicnim jivama – dusama. To je jako posebna moc.

       Prije vremena Gospodina Caitanye Mahaprabhua, cija Bozanska pojava datira od 18.02.1486 AD u Yogapithu – Mayapur – Indija, samo je Srimati Radharani, zenski pandan muske Svevisnje Bozanske Osobe, dozivjela to uzviseno stanje neogranicene ‘preme’ ili Bozanske ljubavi. Neke od bliskijih ‘gopija’, koje su svoj zivot i dusu posvetile Krishni, takodjer su dozivjeli maha-bhavu. Vjerovatno i drugi predani sluge, koji imaju izuzetno blizak odnos s Krishnom, mogu Gospodinovom miloscu dozivjeti vjernu repliku maha-bhave, ali to se vrlo, vrlo, vrlo rijetko postize.

       Neki mistici u proslosti van Indije su mozda mogli dozivjeti tek sjenu takve ljubavi, u najboljem slucaju. Ali, shvatamo da je cak i takva sjena blagoslovljen dogadjaj – rijetko dostignut. Stoga narocito, ljubav Mahaprabhua, nije obicna stvar. Nijedno zivo bice ove dimenzije – i bilo koje druge dimenzije – ne moze dostici takvu razinu ljubavi. Mada moramo teziti nadilazenju svojih mogucnosti to je ipak istina. Takva ce nas teznja odvesti barem onoliko daleko, koliko – kao ogranicena bica – mozemo ici.

       Ogranicena ili uslovljena ziva bica kao sto smo mi, mogu doci do ‘uttama-bhakti’, ali to je veoma daleko. Kao sto je prije navedeno, postoji devet razina usavrsavanja prije nego sto cak i udjemo u kraljevstvo ljubavi.

        Sto se tice naprednih razina svete ljubavi, Gospodin Caitanya Mahaprabhu je rijecju i djelom poucavao posebnu ekstazu madhurya-rase ili odnosa bracne ljubavi. Ta se ‘rasa’ ispoljava u dva oblika:

1. Vipralambha – je supruznicka ljubav u odvojenosti. To je specijalan doprinos Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Vipralambha, prema Gospodinu Caitanyi Mahaprabhuu, predstavlja najvisi oblik madhurya-rase jer prirodno uvecava jacinu ljubavi i pojacava uzitak ‘sambhoge’. Slutnja ‘vipralambhe’ cini sjedinjenje u ‘sambhogi’ jos jacim.
2. Sambhoga – oznacava sjedinjenje ili konzumaciju ljubavi.

 

U duhovnom svijetu, kada se ljubavnik i voljena spoje, oni se nazivaju ‘yukta’ – „vezani“. Prije nego sto se spoje, nazivaju se ‘ayukta’ – „nevezani“. Ali obiljezje „ayukte’ ocituje se na mnogo dinamicniji nacin kako se odnos produbljava. To cini zelju za spajanjem jacom i nevjerovatno punom drazi.

       Draz je postupno postala rasirena metafora u opisivanju razina bozanske ljubavi kojima je prozeta vaishnavska tradicija. Nasi najpravovjerniji filozofi usporedili su ove razine ljubavi s razlicitim svojstvima secera, pocevsi od sjemena secerne trske, biljke secerne trske, soka secerne trske, melase, neprociscenog secera, prociscenog secera, kristaliziranog secera do skamenjenog secera.

       Svaki je od ovih oblika sve vise koncentriran i te su razine slatkoce bile usporedjene s brizno opisanim razinama ljubavi prema Bogu. Dakle, sada slijede dalje razine svete ljubavi iznad onih devet prije nabrojanih. Ovo su vec jako, jako, jako uzviseni nivoi.

1. Sneha – ‘privrzenost’
2. Mana – ‘gnjev zbog neispunjene privrzenosti’
3. Pranaya – ‘ljubav’
4. Raga – ‘vezanost’
5. Anuraga – ‘djelomicna vezanost’
6. Bhava – ‘ekstaza’
7. Mahabhava – ‘uzvisena ekstaza’ 

 

Dakako, od ovog tek zagrebavanja povrsine sto se tice ljubavi, moze se vec nekome zavrtiti u glavi. Vaishnavska filozofija je tako duboka…..Mogli bismo raspravljati o nastanku nase izvorne zenske – ‘prakriti’ prirode. To prakticki znaci da smo svi mi zensko u odnosu prema Bogu, koji je Vrhovni Uzivalac – ‘purusha’. Dusa tako poprima zensku odliku spram Njega, Vrhovnog Boga. Naravno, duhovni svijet nije lisen muskih clanova – tu su ‘gope’, cuvari krava ili pastiri, kao i ‘gopiye’, cuvarice krava ili pastirice. Ali zenski aspekt je onaj koji daje povoda najintimnijim odnosima.

       Sada, da razmotrimo razlicite podjele unutar najvisih razina ljubavi prema Bogu.

1. Svakiya – Lakshmije i Mahishije
2. Parakiya – Gopije

 

1. Svakiya – se odnosi na pravovjernije i konvencionalnije odnose supruznika kao sto je brak.

2. Parakiya – Ali Gospodin Caitanya je slavio ‘parakiya-rasu’ kao najvisi cilj duhovnosti. Srila Rupa Goswami definira osobu u ‘parakiyi’ kao nekog ko se nudi Krishni zbog svoje ‘rage’ ili ‘prirodne vezanosti’ za Njega, ne ulazeci u formalniji brak. Ljubav te osobe toliko je duboka da ona ne brine o dolicnosti ili nedolicnosti svoga cina, iako spisi mozda osudjuju taj cin kao bludan. Ona preuzima krajnji rizik zbog Krishne, iz ljubavi.    

 

Prema Gospodinu Caitanyi, najbliskiji sluge Krishne, mogu se svrstati u tri kategorije:

1. Lakshmije u Paravyomi – duhovnom nebu, ili supruznice u dijelu kraljevstva Bozijeg punom obilja.
2. Mahishije u Dvaraki i Mathuri ili velike bozice na pola puta, izmedju obilja i drazesti.
3. Gopije u Vrindavani, zemlji Vraje. To je razina najvise drazesti, jer te jednostavne pastirice uzivaju utociste Bozije ljubavi potpuno odvojeno od Njegovog raskosnog oblika.

Lakshmije i Mahishije su ‘svakiye’, dok su samo Gopiye ‘parakiye’. Medju Gopijama neke su zene udane za druge predane sluge, a neke su neudane. Obje skupine Gopija medjutim smatraju Krishnu svojim pravim suprugom. Iako je On s ovozemaljskog gledista tek njihov ‘upapati’ ili ‘ljubavnik’. Takvi su odnosi najpovjerljivijih slugu u najpovjerljivijem kraljevstvu.

       Duhovni i materijalni svijet su oprecni. Tako je najgora stvar ovdje najvisa tamo. Stoga se ‘parakiya’ rasa smatra najvisom u duhovnom kraljevstvu. Takav bi medjutim odnos u materijalnom svijetu predstavljao nizak standard.

       Ali moramo imati na umu da, kada govorimo o Krishni i gopijama, mi govorimo o duhovnim bicima najvise vrste. Oni nisu opsjednuti materijalnim tijelima. To je vazno. U njihovim izvanbracnim odnosima nema nikakve naznake putenosti. Takav ljubavni odnos mogu shvatiti samo ciste samospoznate duse. To nije jeftina stvar.

       Ustvari preporucuje se procitati najprije prvih devet pjevanja Srimad Bhagavatama, a tek onda poceti deseto. Deseto se pjevanje bavi ovim ezotericnim temama. Ukoliko osoba nije proucila prvih devet pjevanja pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog ucitelja, sigurno ce pogresno protumaciti Krishnine odnose kao pretezno materijalne. Neophodni su neki predhodni filozofski podaci, kao i prociscenost, da bismo shvatili takve transcendentalne dogadjaje.

       Ukoliko neko zaista zeli uzivati u opisima najskrovitijih Bozijih zabava, moze mu se toplo preporuciti da procita Srimad Bhagavatam i Sri Caitanyu Caritamritu, na nacin na koji su objasnjeni u ucenickom naslijedju Njegove Bozanske Milosti Srila Prabhupada

 

REFERENCE:

DIJALOZI ISTOKA I ZAPADA – Satyaraja dasa Adhikari (Steven Rosen)  

  

• 

•