BHAKTI UZROKUJE BHAKTI
28 JANUARY 2012 -- ŚRĪLA VIŚVANĀTHA CAKRAVARTĪ ṬHĀKURA DISAPPEARANCE
AKO JE GOSPODINOVA MILOST BEZUZROČNA – ZAŠTO JE ONDA SVI NE DOBIJU ?
BEZ POSJEDOVANJA BHAKTI NE POSTOJI MOGUĆNOST DA OSOBA DRUGIMA DA MILOST
PRIVRŽENOST GOSPODINA PREMA SVOJIM BHAKTAMA -- BHAKTA-VĀTSALYA, SVEMOĆNI JE KRALJ KOJI NADILAZI GOSPODINOVE ODLIKE I USKLAĐUJE SVE PROTURJEČNOSTI
KOMENTAR: Ako neko možda slučajno već zna odgovor na gore postavljeno intrigantno pitanje – tada je vjerovatno već daleko dogurao u duhovnom životu. Ovu konstataciju možemo provjeriti u praksi, tako što možemo pitati neke naprednije osobe da li možda znaju odgovor na ovo pitanje – teško da ćemo dobiti meritoran odgovor.
Inače, obično u svakodnevnici, vjerovatno ponekada koristimo izraz – „Bezuzročna milost Gospodina“ – često i ne znajući pravo značenje ove vedske izjave.
Odgovor na naprijed postavljeno pitanje daje Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura u svojoj knjizi TRILOGIJA PREDANOSTI – Knjiga 1 -- Madurya Kadambini.
TRILOGIJA PREDANOSTI – [BHAKTI TRILOGY]
Upravo kao i Gospodin, vlastitom voljom, potpuno neovisno o bilo kakvom materijalnom uzroku pojavljuje se bhakti [predano služenje]. Gospodinova unutarnja moć nerazličita od Njega. U Prvom Pjevanju Śrīmad Bhāgavatama je rečeno:
sa vai puḿsāḿ paro dharmo
yato bhaktir adhokṣaje
ahaituky apratihatā
yayātmā suprasīdati
"Vrhovni vid djelovanja - dharma za čovječanstvo je ona kojom se dostiže predano služenje Gospodina. Ono mora biti bezuzročno i neprekidno da bi potpuno zadovoljilo dušu. [Śrīmad Bhāgavatam 1.2.6]
U ovoj izjavi riječ ahaitukī -- bezuzročno, označava da predano služenje nema materijalnog uzroka [hetu].
U izjavama Gospodina, kao što su -- yadṛcchayā mat-kathādau – „Ako osoba na ovaj ili onaj način bude privučena slušanjem o Meni“ [Śrīmad Bhāgavatam 11.20.8] i mad-bhaktiḿ vā yadṛcchayā – „Na neki način dostiže predano služenje Mene“ [Śrīmad Bhāgavatam 11.20.11] i yadṛcchayāivopacita – „Bhakti se povećava na svoj način“ – riječ yadṛcchayā bi značila „Vlastitom nezavisnom voljom“. Značenje riječi yadṛcchayā prema rječniku je također – „Potpuna nezavisnost“.
Ponekad ljudi prihvaćaju značenje „Dobrom srećom“, ali ono ovdje nije prikladno, jer se moramo upitati o uzroku te sreće. Jesu li pobožne materijalne djelatnosti [subha-karma] uzrok dobre sreće ili ne? Ako neko zaključi da bhakti dolazi od dobre sreće stvorene pobožnim djelatnostima, to bi značilo da je bhakti postala ovisna o materijalnoj karmi. No, to je proturječno njezinoj nezavisnoj, samoispoljavajućoj prirodi. S druge strane, ako neko misli da dobra sreća nije plod pobožnih djelatnosti, tada je njezin uzrok neopisiv. Stoga, kao nedokučiva, kako dobra sreća može opisatI uzrok bhakti?
Ako neko predloži da je uzrok bhakti Gospodinova milost, tada prvo mora naći uzrok toj milosti. I opet, zbog potrebe daljnjih razjašnjenja, ta je izjava samo po sebi neuvjerljiva. No neko može ustrajati i reći da je uzrok bhakti Gospodinova bezuzročna nirupādhi ili milost. Međutim, ako je takva milost bezuzročna, Gospodin bi bhakti trebao darivati posvuda jednako, no to nije vidljivo i tako se Gospodinu može pripisati pristrasnost [vaisamya]. Na taj je način bezuzročna milost Gospodina također neprihvatljiva kao uzrok bhakti.
Neko opet može reći da Gospodin kažnjava bezbožne i štiti Svoje bhakte - nije li to onda pristrasno? No, ta pristrasnost koju Gospod!n pokazuje prema Svojim bhaktama nije pogreška u Gospodmu [dusanam], već radije ukras [bhusanam] koji veliča i krasi Njegovu prirodu. Ta privrženost Gospodina prema Svojim bhaktama, bhakta-vātsalya, svemoćni je kralj koji nadilazi Gospodinove odlike i usklađuje sve proturječnosti. O tome će se šire raspravljati u Osmoj kiši nektara [dio na početku navedene knjige].
Ako predložimo bezuzročnu milost bhakte, kao uzrok predanosti u drugoj osobi, neko se može usprotiviti i reći kako milost bhakte može također biti pristrasna, kao i Gospodinova. Razmotrimo li na primjer, prirodu madhyama bhakte [srednja razina bhakta] naći ćemo da pokazuje pristrasnost ili slobodu u dijeljenju milosti, no u Śrīmad Bhāgavatamu [11.2.46] se ta pristrasnost prihvaća kao njegova prirodna osobina:
īsvare tad-adhīneṣu
bāliśeṣu dviṣatsu ca
prema-maitrī-kṛpopekṣā
yaḥ karoti sa madhyamaḥ
„Madhyama ili drugorazredni bhakta ispoljava ljubav prema Gospodinu, prijateljstvo prema bhaktama, milost prema nevinima, a na zavidne ne obraća pažnju".
Budući da je Gospodin podređen Svome bhakti [sva-bhakta vasyata], On dopušta da Njegova milost slijedi milost Njegovog bhakte i u tome uopšte ne postoji nepravilnost. Čak i ako prihvatamo bhaktinu milost, kao uzrok bhakti, uzrok te milosti je sama bhakti koja prebiva unutar njegovog srca. Bez posjedovanja bhakti ne postoji mogućnost da osoba drugima da milost. Bhakti uzrokuje bhakti.
Tako je dokazana samoispoljavajuća, nezavisna priroda bhakti.
REFERENCE:
TRILOGIJA PREDANOSTI [BHAKTI TRILOGY] -- Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura
Canto 1: Creation Chapter 2: Divinity and Divine Service -- Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam 1.2.6, 11.20.8, 11.20.11, 11.2.46
Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness












