GORANGA

28 JANUARY 2012 -- ŚRĪLA VIŚVANĀTHA CAKRAVARTĪ ṬHĀKURA DISAPPEARANCE


    AKO JE GOSPODINOVA MILOST BEZUZROČNA – ZAŠTO JE ONDA SVI NE DOBIJU ?

    BEZ POSJEDOVANJA BHAKTI NE POSTOJI MOGUĆNOST DA OSOBA DRUGIMA DA MILOST

    PRIVRŽENOST GOSPODINA PREMA SVOJIM BHAKTAMA --  BHAKTA-VĀTSALYA, SVEMOĆNI JE KRALJ KOJI NADILAZI GOSPODINOVE ODLIKE I USKLAĐUJE SVE PROTURJEČNOSTI


KOMENTAR: Ako neko možda slučajno već zna odgovor na gore postavljeno intrigantno pitanje – tada je vjerovatno već daleko dogurao u duhovnom životu. Ovu konstataciju možemo provjeriti u praksi, tako što možemo pitati  neke naprednije osobe da li možda znaju odgovor na ovo pitanje – teško da ćemo dobiti meritoran odgovor.

Inače, obično u svakodnevnici, vjerovatno ponekada koristimo izraz – „Bezuzročna milost Gospodina“ – često i ne znajući pravo značenje ove vedske izjave.

Odgovor na naprijed postavljeno pitanje daje Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura u svojoj knjizi TRILOGIJA PREDANOSTI – Knjiga 1 -- Madurya Kadambini.

TRILOGIJA PREDANOSTI – [BHAKTI TRILOGY]

Upravo kao i Gospodin, vlastitom voljom, potpuno neovisno o bilo kakvom materijalnom uzroku pojavljuje se bhakti [predano služenje]. Gospodinova unutarnja moć nerazličita od Njega. U Prvom Pjevanju Śrīmad Bhāgavatama  je rečeno:

sa vai puḿsāḿ paro dharmo
yato bhaktir adhokṣaje
ahaituky apratihatā
yayātmā suprasīdati

"Vrhovni vid djelovanja - dharma za čovječanstvo je ona kojom se dostiže predano služenje Gospodina. Ono mora biti bezuzročno i neprekidno da bi potpuno zadovoljilo dušu. [Śrīmad Bhāgavatam 1.2.6]

U ovoj izjavi riječ ahaitukī -- bezuzročno, označava da predano služenje nema materijalnog uzroka [hetu].

U izjavama Gospodina, kao što su -- yadṛcchayā mat-kathādau – „Ako osoba na ovaj ili onaj način bude privučena slušanjem o Meni“ [Śrīmad Bhāgavatam 11.20.8] i mad-bhaktiḿ vā yadṛcchayā – „Na neki način dostiže predano služenje Mene“ [Śrīmad Bhāgavatam 11.20.11] i yadṛcchayāivopacita – „Bhakti se povećava na svoj način“ – riječ yadṛcchayā bi značila „Vlastitom nezavisnom voljom“. Značenje riječi yadṛcchayā prema rječniku je također – „Potpuna nezavisnost“.

Ponekad ljudi prihvaćaju značenje „Dobrom srećom“, ali ono ovdje nije prikladno, jer se moramo upitati o uzroku te sreće. Jesu li pobožne materijalne djelatnosti [subha-karma] uzrok dobre sreće ili ne? Ako neko zaključi da bhakti dolazi od dobre sreće stvorene pobožnim djelatnostima, to bi značilo da je bhakti postala ovisna o materijalnoj karmi. No, to je proturječno njezinoj nezavisnoj, samoispoljavajućoj prirodi. S druge strane, ako neko misli da dobra sreća nije plod pobožnih djelatnosti, tada je njezin uzrok neopisiv. Stoga, kao nedokučiva, kako dobra sreća može opisatI uzrok bhakti?

Ako neko predloži da je uzrok bhakti Gospodinova milost, tada prvo mora naći uzrok toj milosti. I opet, zbog potrebe daljnjih razjašnjenja, ta je izjava samo po sebi neuvjerljiva. No neko može ustrajati i reći da je uzrok bhakti Gospodinova bezuzročna nirupādhi ili milost. Međutim,  ako je takva milost bezuzročna, Gospodin bi bhakti trebao darivati posvuda jednako, no to nije vidljivo i tako se Gospodinu može pripisati pristrasnost [vaisamya]. Na taj je način bezuzročna milost Gospodina također neprihvatljiva kao uzrok bhakti.
 
Neko opet može reći da Gospodin kažnjava bezbožne i štiti Svoje bhakte - nije li to onda pristrasno? No, ta pristrasnost koju Gospod!n pokazuje prema Svojim bhaktama nije pogreška u Gospodmu [dusanam], već radije ukras [bhusanam] koji veliča i krasi Njegovu prirodu. Ta privrženost Gospodina prema Svojim bhaktama, bhakta-vātsalya, svemoćni je kralj koji nadilazi Gospodinove odlike i usklađuje sve proturječnosti. O tome će se šire raspravljati u Osmoj kiši nektara [dio na početku navedene knjige].

Ako predložimo bezuzročnu milost bhakte, kao uzrok predanosti u drugoj osobi, neko se može usprotiviti i reći kako milost bhakte može također biti pristrasna, kao i Gospodinova. Razmotrimo li na primjer, prirodu madhyama bhakte [srednja razina bhakta] naći ćemo da pokazuje pristrasnost ili slobodu u dijeljenju milosti, no u Śrīmad Bhāgavatamu [11.2.46] se ta pristrasnost prihvaća kao njegova prirodna osobina:

īsvare tad-adhīneṣu
bāliśeṣu dviṣatsu ca
prema-maitrī-kṛpopekṣā
yaḥ karoti sa madhyamaḥ

„Madhyama ili drugorazredni bhakta ispoljava ljubav prema Gospodinu, prijateljstvo prema bhaktama, milost prema nevinima, a na zavidne ne obraća pažnju".
 
Budući da je Gospodin podređen Svome bhakti [sva-bhakta vasyata], On dopušta da Njegova milost slijedi milost Njegovog bhakte i u tome uopšte ne postoji nepravilnost. Čak i ako prihvatamo bhaktinu milost, kao uzrok bhakti, uzrok te milosti je sama bhakti koja prebiva unutar njegovog srca. Bez posjedovanja bhakti ne postoji mogućnost da osoba drugima da milost. Bhakti uzrokuje bhakti.

Tako je  dokazana samoispoljavajuća, nezavisna priroda bhakti.



 
REFERENCE:

    TRILOGIJA PREDANOSTI [BHAKTI TRILOGY] -- Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura

    Canto 1: Creation    Chapter 2: Divinity and Divine Service -- Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam 1.2.6, 11.20.8, 11.20.11, 11.2.46

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness

   

KṚṢṆA-KATHĀ JE TOLIKO MOĆNA DA JEDNOSTAVNO, AKO UĐE U NEČIJE UHO, MOŽE ODMAH OSLOBODITI TU OSOBU VEZANOSTI ZA PORODICU

VEZANOST ZA PORODICU JE ILUZORNA MANIFESTACIJA SPOLJAŠNJE ENERGIJE I JEDINI JE PODSTICAJ ZA SVE SVJETOVNE DJELATNOSTI

SVE DOK POSTOJI SVJETOVNA DJELATNOST I DOK JE UM ZAOKUPLJEN NJOME, OSOBA MORA BITI PODVRGNUTA UZASTOPNOM RAĐANJU I UMIRANJU U POSTOJEĆEM MATERIJALNOM NEZNANJU

KṚṢṆA-KATHĀ JE JEDINI LIJEK ZA SVE LJUDE SVIJETA, JER IH MOŽE UTEMELJITI U ČISTOJ SVJESNOSTI OSOBNOG BIĆA I OSLOBODITI IH MATERIJALNOG ROPSTVA

PROPOVIJEDANJE KṚṢṆA-KATHĀ PO CIJELOM SVIJETU, KAO ŠTO JE PREPORUČIO GOSPODIN CAITANYA, NAJVEĆA JE MISIONARSKA DJELATNOST I SVI RAZUMNI LJUDI I ŽENE, MOGU SE PRIDRUŽITI OVOM POKRETU, KOJI JE ZAPOČEO GOSPODIN CAITANYA



kas tṛpnuyāt tīrtha-pado 'bhidhānāt
satreṣu vaḥ sūribhir īḍyamānāt
yaḥ karṇa-nāḍīḿ puruṣasya yāto
bhava-pradāḿ geha-ratiḿ chinatti

SYNONYMS

kaḥ — who is that man; tṛpnuyāt — that can be satisfied; tīrtha-padaḥ — whose lotus feet are all the places of pilgrimage; abhidhānāt — from the talks of; satreṣu — in human society; vaḥ — one who is; sūribhiḥ — by great devotees; īḍyamānāt — one who is so worshiped; yaḥ — who; karṇa-nāḍīm — in the holes of the ears; puruṣasya — of a man; yātaḥ — entering; bhava-pradām — that which awards births and deaths; geha-ratim — family affection; chinatti — is cut off.

Ko u ljudskom društvu može biti zadovoljan, ako ne sluša dovoljno razgovore o Gospodinu, čija su lotosova stopala sveukupnost svih mjesta hodočašća i koga obožavaju veliki mudraci i bhakte? Takve teme mogu presjeći vezanost za porodicu, jednostavno ako uđu u otvore ušiju.

SMISAO: Kṛṣṇa-kathā je toliko moćna da jednostavno, ako uđe u nečije uho, može odmah osloboditi tu osobu vezanosti za porodicu. Vezanost za porodicu je iluzorna manifestacija spoljašnje energije i jedini je podsticaj za sve svjetovne djelatnosti. Sve dok postoji svjetovna djelatnost i dok je um zaoukpljen njome, osoba mora biti podvrgnuta uzastopnom rađanju i umiranju u postojećem materijalnom neznanju. Na ljude najviše utiče guna neznanja, a na neke guna strasti i pod iluzornim djelovanjem tih dviju guna, materijalno shvatanje života podstiče živo biće na djelovanje. Svjetovne odlike ne dozvoljavaju živom biću da shvati svoj pravI položaj. Osobine neznanja i strasti ga snažno vezuju za iluzorno tjelesno shvatanje sebe. Najbolja među tako obmanutim budalama je osoba, koja se zaokuplja altruističklm djelatnostIma, pod uticajem materijalne gune strasti.

Bhagavad-gītā, koja je direktna kṛṣṇa-kathā, daje čovječanstvu osnovnu pouku da je tijelo uništivo, a svjesnost koja ga prožima neuništiva. Svjesno biće, neuništivo osobno biće, vječno postoji i ne može biti uništeno ni pod kojim okolnostima, čak i poslije uništenja tijela. Svako ko pogrešno smatra ovo prolazno tijelo osobnim bićem i djeluje za njega u ime sociologije, politike, filantropije, altruizma, nacionalizma ili internacionalizma, pod lažnim izgovorom tjelesnog shvatanja života, svakako je budala i ne zna smisao stvarnosti i nestvarnosti. Neki od njih su iznad guna neznanja i strasti i utemeljeni su u guni vrline, ali je svjetovna vrlina uvek zagađena primjesama neznanja i strasti. Svjetovna vrlina može naučiti osobu da su tijelo i osobno biće različiti i takva osoba se zanima za osobno biće, a ne za tijelo. Ali pošto su zagađeni, ljudi u svjetovnoj vrlini ne mogu shvatiti pravu prirodu osobnog bića kao osobe. Njihovo bezlično shvatanje osobnog bića kao različitog od tijela ih drži u guni vrline u materijalnoj prirodi i sve dok ih ne pnvuče kṛṣṇa-kathā, neće se nikada osloboditi ropstva materijalnog postojanja. Kṛṣṇa-kathā je jedini lijek za sve ljude svijeta, jer ih može utemeljiti u čistoj svjesnosti osobnog bića i osloboditi ih materijalnog ropstva.

Propovijedanje kṛṣṇa-kathā po cijelom svijetu, kao što je preporučio Gospodin Caitanya, najveća je misionarska djelatnost i svi razumni ljudi i žene, mogu se pridružiti ovom pokretu, koji je započeo Gospodin Caitanya.




Canto 3: The Status Quo    Chapter 5: Vidura's Talks with Maitreya
Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam 3.5.11

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness

U Radadeshu, u Zapadnom Bengalu, nalazi se mjesto Ekacakra u kojem se pojavio Gospodin Nityananda.

Od dana Njegove pojave, cijeli Radadesh postaje svepovoljno mjesto. Odjednom su nestali glad, siromaštvo i ostale nevolje. Nedaleko od Ekacakre se nalazi Božanstvo Maureshvara. Nekad Ga je obožavao Gospodin Nityananda, koji se ne razlikuje od Gospodina Balarama. U Ekacakri je živio Hadai Pandit. Bio je kvalificirani brahmana, jako odvojen i pun samilosti. Žena mu je bila Padmavati, izrazito čestita i uzvišena bhaktina. Oboje, i Hadai Pandit i Padmavati, bili su jako velikodušni. Po Svojoj vlastitoj, miloj volji, Gospodin Nityananda se pojavio u njihovoj porodici. Bilo je to na povoljni, trinaesti dan narastajućeg mjeseca u mjesecu Maghi [prema vaishnavskom kalendaru – u Madhava mjesecu]. Gospodin Nityananda je bio najstariji od Hadai Panditinih sinova. Vidjevši Njegova svepovoljna obilježja, svima su se oči punile radošću.

Vremenom je Gospodin Nityananda rastao. Međutim, uslijed uticaja Njegove iluzorne energije, niko Ga nije mogao prepoznati. Prikrivao je Svoj pravi identitet i veselo se igrao sa Svojim prijateljima dječacima.

Sve zabave u kojima je uživao sa svojim prijateljima u djetinjstvu bile su u vezi sa zabavama Gospodina Krishne. On i njegovi prijatelji glumili su polubogove, a jedan od njih, u ulozi majke Zemlje, upućivao je molitve ostalima. Zatim su majku Zemlju odveli na obalu rijeke, gdje su sva djeca počela upućivati molitve. Jedan dječak, skrivajući se od ostalih, glasno je izjavio -- "Uskoro ću se roditi u Mathuri, u Gokuli."

Jedne su noći Gospodin i Njegovi prijatelji glumili vjenčanje Vasudeve i Devaki, a drugi su, dok su svi spavali, načinili zatvorsku ćeliju glumeći rođenje Gospodina Krishe. Jedno su mjesto pretvorili u Gokulu i tamo odveli bebu Krishnu, zatim su Ga zamijenili sa Maha-mayom i tako prevarili demona Kamsu. Drugom su prilikom jednog dječaka obukli kao demonicu Putanu, kojoj se drugi dječak popeo na grudi da siše. Jednog su dana Gospodin Nityananda i Njegovi prijatelji napravili shakatu [ručna kolica] od trske, a potom je razbili, dok su drugog dana krali iz kuća susjeda pastira.

Dječaci nisu nikad ostavljali Nityanandu da bi otišli kući, već su se danju i noću igrali s Njim. Roditelji djece nisu nikad gunđali, naprotiv, s puno su ljubavi grlili Nityanandu. Rekli su: "Nikad nismo vidjeli tako transcendentalne igre. Kako ovo dijete zna toliko mnogo Krishninih zabava?"

Jednog je dana Gospodin napravio zmije od lišća i odveo prijatelje do rijeke. Jedan od njih je skočio u vodu i ostao nepomičan. Nešto kasnije Gospodin ga je doveo k svijesti. Drugog su dana Gospodin i Njegovi prijatelji otišli u Talavanu gdje su ubili Dhenukasuru, a potom jeli tala voće. Gospodin Nityananda i Njegovi prijatelji iz djetinjstva uživali su na poljima u različitim zabavama kao što su ubijanje demona Bakasure, Aghasure i Vatsasure. Popodne, Gospodin i Njegovi prijatelji vratili su se kući, pušući u bivolje rogove.

Jednog su dana uživali u zabavama podizanja brda Govardhane, dok su drugog dana stvorili Vrindavanu u kojoj su uživali u raznim igrama. Jednom su glumili Krishnine zabave krađe odjeće gopija, a drugi put Njegov susret sa ženama brahmana. Jednom prilikom jedan se dječak maskirao u Naradu, stavivši lažnu bradu, te prenio Kamsi neke tajne novosti. Drugog dana, jedan se dječak obukao kao Akrura, i odveo Krishnu i Balaramu u Kamsinu prijestolnicu. Dok je Gospodin Nityananda plakao u raspoloženju gopiya, Njegovim se prijateljima činilo da Mu iz očiju teče rijeka.

Pod uticajem iluzome energije Gospodina Vishnua, nitko nije mogao prepoznati Gospodina Nityanandu, dok je uživao u zabavama s prijateljima. Djeca su, improvizirajući, napravila grad Mathuru, a potom lutala po njegovim ulicama. 




REFERENCE:

ŚRĪ NITYĀNANDA   CARITĀMṚTA  -- Srila Vrindavana dasa Thakura

Jednom davno, u trenucima kada mi je bivalo ponešto intezivno u životu, jedan iskreni  bhakta mi je tada rekao: „Podari Krishni osmijeh i vidi kakav ti odgovor dolazi...“

Ponekad se prisjetim ovih riječi, sa osmijehom,  i to mi pomaže da ustrajem u mantranju krugova i
inače u prakticiranju svakodnevne sadhane-duhovne prakse, te da sačuvam svoj duhovni integritet, kao što  bi se reklo.

Nekada nas gune materijalne prirode, te neki karmički aspekti i spoljašnje okolnosti pritisnu malo jače i teško se koncetrirati na mantranje i ustrajati, ali i tada možemo koristiti neke tehnike, možemo se poslije mantranja svaka četiri kruga malo opustiti i odmoriti, ili uraditi nešto hitno, pregledati elektronsku poštu ili napraviti neku malu sevu i tako to, šta već trebamo. To će dijelom odagnati naše strepnje o tome šta sve danas moramo obaviti, biće nam um malo mirniji i onda se prisjetimo – preko svakodnevnih krugova na japi, dolazi nam sve što nam je praktički potrebno u životu, svo znanje, čak i namirnice za ishranu, krov nad glavom, partnerke/partneri, svo potrebno obrazovanje -- ne moramo ulagati dodatne napore, i odmah će nam biti lakše koncetrirati se na dalje mantranje.

Možemo i vidjeti čija nas japa inspirira. Također i vrijeme za mantranje možemo nastojati postepeno pomjerati da bude što ranije u toku dana. Rani jutarnji sati su posebno povoljni, u Brahma Muhurti, tj. na prelazu noći i dana. Tada možemo biti više usredređeni na vlastiti svijet, oslobođeni vanjske buke, nekih spoljašnjih prizora i utisaka. Tada skoncentrisani mantramo i slušamo. Trebamo pokušati što čišće i pažljivije izgovarati Hare Krishna maha-mantru i to tada postaje temelj našeg duhovnog života i nismo daleko od prve nagrade. Koliko je bitno pažljivo mantranje i slušanje, pokazuju i realizacije mnogih naprednih vaishnava. Jednom sam slušao jednog sadhua iz Indije kako objašnjava na sebi svojstven način. U slobodnom prevodu rekao je otprilike slijedeće: „Kada upućujemo molitve, tada mi razgovaramo sa Gospodinom, a kada smo u japa meditaciji, dakle kada se skoncetrišemo na pažljivo mantranje – tada Svevišnji Gospodin Krishna razgovara sa nama.“ Neko drugi iskusan će reći još – tada mi Krishna pleše na jeziku!

Kada sebi odredimo striktno vrijeme u toku dana, koje posvećujemo najvećim dijelom mantranju, i koje je prikladno za svakoga od nas, zavisno i od drugih naših aktivnosti – redovnih aktivnosti u sklopu svakodnevne intezivne borbe za opstanak, te shodno i  duhovnim aktivnostima, koje trenutno prakticiramo – čitanje i proučavanje Srimad Bhagavatama, Bhagavad-Gite,  vaishnavskih i drugih vedskih spisa,  ako treba do u kasne noćne sate, druženje s drugim bhaktama, koje imaju slične preokupacije u različitim kongregacijskim programima i templovima, sankirtanu, Tulasi sevi, ako su okolnosti, obožavanju Božanstava, te drugim specifičnim službama, propovijedanju, pripremi i kuhanju ponuda za Krishnu i dr., tada ta čvrsta odluka također doprinosi  postepenom poboljšanju kvaliteta naše jape. Nekada, prirodno, možemo pomisliti – kada će nam Krishna podariti mantranje na raga-nuga razini, iako znamo da je to jako uzvišeno i teško dohvatljivo, ali nikad se ne zna, ko to zna? Svevišnja Božanska Osoba Krishna zna!

Trebamo jednostavno uvijek mantrati sa čvrstom vjerom u izjave spisa i čekati Krishnin znak da idemo dalje. Moramo pričekati dok nas Gospodin postepeno ne dovede do te razine i biti spremni da to može potrajati i životima.

Mnogo toga je napisano o mantranju, poboljšanju jape, kako izbjeći moguće uvrede prema Svetim Imenima Krishne, o opunomoćenom procesu obožavanja i dr., ali je još uvijek veliki dio toga sakriven od naših pogleda.

Tako su Svarūpa Dāmodara i Raghunātha dāsa Gosvāmī lično vidjeli djelatnosti Śrī Caitanye Mahāprabhua i opisali ih u dvije bilježnice [a oni su u to vrijeme živjeli sa Śrī Caitanyom Mahāprabhuom dok su svi ostali komentatori živjeli daleko od Njega. Stoga, bez proučavanja tih bilježnica, osoba ne može shvatiti djelatnosti Śrī Caitanye Mahāprabhua. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura vjeruje da bi ljudi svijeta mogli steći veliku dobrobit kada bi takve bilješke bile dostupne [misli se i na mnoge druge, koji su također pisali bilješke o djelatnostima Śrī Caitanye Mahāprabhua].

Onaj ko izmisli neki novi proces obožavanja Śrī Caitanye Mahāprabhua sigurno ne može shvatiti Gospodinove zabave, jer ne slijedi pravi proces prilaženja Gospodinu.

Śrīla Bhaktivinoda Ṭhākura je naveo imena grupa, koje slijede takve neovlaštene procese obožavanja:

āula, bāula, karttābhajā, neḍā, daraveśa, sāńi
sahajiyā, sakhībhekī, smārta, jāta-gosāñi
ativāḍī, cūḍādhārī, gaurāńga-nāgarī

Antya-līlā    Chapter 14: Lord Śrī Caitanya Mahāprabhu's Feelings of Separation from Kṛṣṇa
Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Antya 14.7-8

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness

 

DRAGOCJENA UPUTSTVA

KOMENTAR: Śrī Rūpa Gosvāmī, Śrī Sanātana Gosvāmī, Śrī Bhaṭṭa Raghunātha, Śrī Jīva Gosvāmī, Śrī Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī i Śrīla Raghunātha dāsa Gosvāmī su nas zadužili na mnogo načina. Tako i Śrīla Jīva Gosvāmī,  jedan od naših velikih Ācārya, te i najveći filozof, koga je svijet ikada ugledao, a napisao je i objavio preko 400 000 stihova u svojim knjigama.  Ovo je nastavak predhodnog posta (1).

STIH 35

mantra-guru āra yata śikṣā-guru-gaṇa

tāńhāra caraṇa āge kariye vandana

SYNONYMS

mantra-guru — the initiating spiritual master; āra — and also; yata — as many (as there are); śikṣā-guru-gaṇa — all the instructing spiritual masters; tāńhāra — of all of them; caraṇa — unto the lotus feet; āge — at first; kariye — I offer; vandana — respectful obeisances.

Prvo odajem svoje ponizno poštovanje lotosovim stopalima duhovnog učitelja, koji me inicirao i svim duhovnim učiteljima, koji me poučavaju.

SMISAO: Śrīla Jīva Gosvāmī u svom djelu Bhakti-sandarbha (202), izjavljuje da je čisto predano služenje cilj Vaiṣṇava i da osoba mora tako predano služiti u društvu ostalih bhakta. Družeći se s bhaktama Gospodina Kṛṣṇe razvija svjesnost Kṛṣṇe i postaje sklona služenju Gospodina s ljubavlju. Tako zahvaljujući predanom služenju postepeno sve više cijeni Gospodina. To je proces prilaženja Svevišnjem Gospodinu. Ako osoba želi neokaljano predano služiti, mora se družiti sa bhaktama Śrī Kṛṣṇe, jer samo zahvaljujući takvom druženju uslovljena duša može steći ukus za transcendentalnu ljubav i tako oživjeti svoj vječni odnos sa Bogom u određenoj manifestaciji i transcendentalnom odnosu (rasi), koji joj je vječno prirođen.

Vrhovnu Apsolutnu Istinu možemo spoznati, ako djelatnostima svjesnosti Kṛṣṇe, razvijemo ljubav prema Kṛṣṇi, ali onaj ko pokušava da shvati Boga logičkim argumentima neće uspjeti, niti će steći ukus za čistu devociju. Tajna je u tome da moramo ponizno slušati one koji savršeno znaju nauku o Bogu i početi da služimo u skladu sa uputstvima učitelja. Bhakta koji već osjeća privlačnost prema imenu, obliku i odlikama Svevišnjeg Gospodina može biti upućen u poseban način predanog služenja, koji mu je svojstven; ne treba gubiti vrijeme na prilaženje Gospodinu putem logike. Iskusni duhovni učitelj dobro zna kako da usmjeri energiju svog učenika ka transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju. Tako podstiče bhaktu da predano služi na određeni način, u skladu sa svojim sklonostima. Bhakta mora imati samo jednog dīkṣā-gurua, jer se u spisima uvijek zabranjuje da prihvati više od jednog. Međutim, nema granica broju śikṣā-gurua, koje može prihvatiti. Obično duhovni učitelj, koji neprestano poučava učenika o duhovnoj nauci, kasnije inicira učenika.

Trebamo uvijek imati na umu da će onaj ko ne želi da prihvati duhovnog učitelja i bude iniciran sigurno biti neuspješan u svom pokušaju da se vrati Bogu. Onaj ko nije pravilno iniciran može se predstavljati kao veliki bhakta, ali u stvari će sigurno naići na brojne kamene spoticanja na svom putu napredovanja prema duhovnoj spoznaji. Tako će morati da nastavi svoje materijalno postojanje bez olakšanja. Takva bespomoćna osoba se upoređuje sa brodom bez kormila, koji nikada ne može stići u svoje odredište. Stoga, ako želimo da steknemo Gospodinovu naklonost moramo prihvatiti duhovnog učitelja. Služenje duhovnog učitelja je od suštinske važnosti. Ako nema prilike da služi duhovnog učitelja neposredno, bhakta ga treba služiti sjećajući se njegovih uputstava. Nema razlike između uputstava duhovnog učitelja i samog duhovnog učitelja. Stoga, u njegovom odsustvu njegova uputstva trebaju biti ponos učenika. Ako osoba misli da za savjet ne treba pitati nikoga drugog, pa čak ni duhovnog učitelja, odmah nanosi uvredu Gospodinovim lotosovim stopalima. Takav vređalac se nikada ne može vratiti Bogu. Ozbiljna osoba mora prihvatiti vjerodostojnog duhovnog učitelja u skladu sa naredbama śāstra.

Prema savjetu Śrīla Jīve Gosvāmīya, duhovnog učitelja ne bismo trebali prihvatiti zbog nasljednih ili tradicionalnih društvenih i svešteničkih običaja. Jednostavno trebamo pokušati da pronađemo istinski kvalifikovanog duhovnog učitelja da bismo zaista napredovali u duhovnom razumijevanju.

STIH 36

śrī-rūpa, sanātana, bhaṭṭa-raghunātha

śrī-jīva, gopāla-bhaṭṭa, dāsa-raghunātha

SYNONYMS

śrī-rūpa — Śrīla Rūpa Gosvāmī; sanātana — Sanātana Gosvāmī; bhaṭṭa-raghunātha — Raghunātha Bhaṭṭa Gosvāmī; śrī-jīva — Śrīla Jīva Gosvāmī; gopāla-bhaṭṭa — Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī; dāsa-raghunātha — Śrīla Raghunātha dāsa Gosvāmī.

Śrī Rūpa Gosvāmī, Śrī Sanātana Gosvāmī, Śrī Bhaṭṭa Raghunātha, Śrī Jīva Gosvāmī, Śrī Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī i Śrīla Raghunātha dāsa Gosvāmī su duhovni učitelji koji poučavaju.

 STIH 37

ei chaya guru — śikṣā-guru ye āmāra

tāń'-sabāra pāda-padme koṭi namaskāra

SYNONYMS

ei — these; chaya — six; guru — spiritual masters; śikṣā-guru — instructing spiritual masters; ye — who are; āmāra — my; tāń'-sabāra — of all of them; pāda-padme — unto the lotus feet; koṭi — ten million; namaskāra — respectful obeisances.

Ovih šest duhovnih učitelja su moji śikṣā-gurui i zato odajem milione puta ponizno poštovanje njihovim lotosovim stopalima.

SMISAO: Prihvatanjem šestorice Gosvāmīya   za śikṣā-gurue pisac jasno ukazuje da ne bismo trebali prihvatiti kao Gauḍīya Vaiṣṇavu onoga ko ne sluša njihova uputstva.

Ādi-līlā  Chapter 1: The Spiritual Masters

Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 1.35-37

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness

DRAGOCJENA UPUTSTVA

KOMENTAR: Śrī Rūpa Gosvāmī, Śrī Sanātana Gosvāmī, Śrī Bhaṭṭa Raghunātha, Śrī Jīva Gosvāmī, Śrī Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī i Śrīla Raghunātha dāsa Gosvāmī su nas zadužili na mnogo načina. Tako i Śrīla Jīva Gosvāmī,  jedan od naših velikih Ācārya, te i najveći filozof, koga je svijet ikada ugledao, a napisao je i objavio preko 400 000 stihova u svojim knjigama.  Zbog dužine teksta, biće objavljen na dva posta (1) i (2).

STIH 34

vande gurūn īśa-bhaktān

īśam īśāvatārakān

tat-prakāśāḿś ca tac-chaktīḥ

kṛṣṇa-caitanya-saḿjñakam

SYNONYMS

vande — I offer respectful obeisances; gurūn — unto the spiritual masters; īśa-bhaktān — unto the devotees of the Supreme Lord; īśam — unto the Supreme Lord; īśa-avatārakān — unto the incarnations of the Supreme Lord; tat — of the Supreme Lord; prakāśān — unto the manifestations; ca — and; tat — of the Supreme Lord; śaktīḥ — unto the potencies; kṛṣṇa-caitanya — Śrī Kṛṣṇa Caitanya; saḿjñakam — named.

Odajem svoje ponizno poštovanje duhovnim učiteljima, Gospodinovim bhaktama, Gospodinovim inkarnacijama, Gospodinovim potpunim dijelovima, Gospodinovim energijama i samom prvobitnom gospodinu Śrī Kṛṣṇa Caitanyi.

SMISAO: Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī je sastavio ovaj stih na sanskritu za početak svoje knjige i sada će ga detaljno objasniti početak svoje knjige i sada će ga detaljno objasniti. On odaje svoje ponizno poštovanje principima Apsolutne Istine, kojih ima šest.

Gurūn  je množina, jer se svako ko daje duhovna uputstva zasnovana na razotkrivenim spisima prihvata kao duhovni učitelj. Iako drugi pomažu u pokazivanju puta početnicima, guru koji prvi inicira osobu sa mahā-mantrom je poznat kao dīkṣā-guru, a svete osobe koje daju uputstva za napredovanje u svjesnosti Kṛṣṇe se nazivaju śikṣā-guruima. Dīkṣā-guru i śikṣā-guru su jednake i istovjetne manifestacije Kṛṣṇe, iako imaju različite uloge. Njihov zadatak je da vrate uslovljenu dušu kući, nazad Bogu. Zato je Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī prihvatio Nityānanda Prabhua i šest  Gosvāmīya kao gurue. Īśa-bhaktān  se odnosi na Gospodinove bhakte poput Śrī Śrīvāsa i ostalih takvih sljedbenika, koji su Gospodinova energija i koji se kvalitativno ne razlikuju od Njega. Īśāvatārakān se odnosi na ācārye poput Advaite Prabhua, koji je Gospodinov avatara. Tat-prakāśāḿś ukazuje na neposrednu manifestaciju Svevišnje Božanske Osobe, Nityānandu Prabhua i duhovnog učitelja koji inicira. Tac-chaktīḥ se odnosi na duhovne energije (śakti) Gospodina Śrī Caitanye Mahāprabhua. Gadādhara, Dāmodara i Jagadānanda  pripadaju ovoj kategoriji unutrašnje energije.

Šest principa se različito manifestiraju, ali svi zavrijeđuju jednako obožavanje. Kṛṣṇadāsa Kavirāja Gosvāmī započinje svoje djelo odajući im svoje poštovanje da bi nas poučio metodu obožavanja Gospodina Caitanye. Gospodinova spoljašnja moć po imenu māyā, nikada se ne može družiti sa Gospodinom, baš kao što tama ne može postojati u prisustvu svjetlosti; a ipak, pošto je tama samo iluzoran, privremen prekrivač svjetlosti, ne može postojati nezavisno od svjetlosti.

Ādi-līlā  Chapter 1: The Spiritual Masters

Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 1.34

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness

RIZICI KOJE OSOBA PRIHVATA PRI PROPOVIJEDANJU

Neko možda više voli da razmatra greške, koje se neminovno javljaju kod propovijedanja, ali ako ćemo ići više na pozitivne afirmacije, tada je vjerovatno bolje okrenuti stvari, pa pokušati razmatrati kako unaprijediti vlastito propovijedanje. I ovo je jako široka tema, te za prezentiranje i u nekom najkraćem obliku, trebaće sigurno više postova, a još toliko za prenošenje iskustava iskusnih vaishnava. Ali, evo, možemo pokušati skupa poraditi na ovom veoma bitnom segmentu našeg duhovnog života, pa dokle stignemo, zavisno od milosti koju budemo imali.

Prije svakog propovijedanja, moramo se dobro naoružati znanjem, shodno znanju i interesovanjima ciljane grupe ljudi, kojima želimo pokušati asistirati u duhovnom životu [dakako na višim duhovnim razinama se više i ne teži za znanjem – sve nam biva razotkriveno]. Za to su obično potrebne godine i godine intezivne duhovne prakse – sadhane, naš dobar stav prema drugim živim bićima, te milost viših autoriteta u univerzumu, preko guru-parampara sistema. U svim razotkrivenim vedskim spisima se naglašava da je Svevišnja Božanska Osoba Sri Krishna taj, koji daje milost i punomoć za propovijedanje drugim osobama ili je ne daje. Kaže se da bez milosti Gospodina Krishne i bez Njegove punomoći niko ne može ni pomisliti na ozbiljnije propovijedanje.

Određenu ulogu svakako igraju i naše karmičke predispozicije, kao i trud koji ulažemo.

Jako je važno svakodnevno i neprekinuto predano služenje, shodno našoj prirodi, vremenu, mjestu i okolnostima, a još je važnije šta o svemu kaže naš duhovni učitelj i kakve nam instrukcije daje.

Dakle, milost i blagoslovi, koje dobijamo preko guru-parampara sistema su ti viši faktori od presudnog značaja i u propovijedanju.

Mnogo je faktora, koji u konačnom rasčlanjivanju, kao što bi se reklo, utiču na kvalitet propovijedanja. Poznato je da određeni kvalitet propovijedanja daje i buduće kvalitetne bhakte, koji će biti spremni u svakom pogledu, suočiti se sa izazovima duhovnog života i svim iskušenjima, koje on nosi sa sobom.

Dakako, da je potrebno i u ovom segmentu duhovnog života prihvatiti i slijediti iskustva predhodnih Acariya i duhovnih učitelja, kao i iskusnih dugogodišnjih bhakta -- sadhua, koji i praktički žive život koji propovijedaju.

Srila Visvanatha Cakravarti Thakura postavlja pitanje: Ako je milost bezuzročna – zašto je onda svi ne dobiju? Dakako, daje i odgovor [Trilogija predanosti].

Često ćemo biti primorani okolnostima i na prihvatanje određenih rizika, i uz mnogobrojne pokore koje radimo, ali šta je to u usporedbi sa nektarom, koji nas čeka nakon godina pravilnog propovijedanja.

RIZICI KOJE OSOBA PRIHVATA PRI PROPOVIJEDANJU

mat-karma-kṛn mat-paramo

mad-bhaktaḥ sańga-varjitaḥ

nirvairaḥ sarva-bhūteṣu

yaḥ sa mām eti pāṇḍava

„Dragi Moj Arjuna, onaj ko Me služi s čistom devocijom, oslobođen zagađenosti plodonosnim aktivnostima i umnom špekulacijom, onaj ko radi za Mene, ko Me prihvata kao vrhovni cilj svog života i ko je prijateljski naklonjen prema svakom živom biću – sigurno dolazi Meni.“

[Bhagavad-gītā As It Is 11.55]

IZ SMISLA STIHA -- Kao što sam Svevišnji Gospodin kaže, svako ko želi prići najvišoj od svih Božanskih Osoba na Krishnaloki na duhovnom nebu i prisno se družiti sa Vrhovnom Osobom Krishnom, mora prihvatiti ovu formulu. Zato se smatra da je ovaj stih suština Bhagavad-gīte.

... Krishnin bhakta je prijateljski raspoložen prema svakome. Zato je ovdje rečeno da nema neprijetelja [nirvairaḥ]. Kako to? Bhakta utemeljen u svjesnosti Krishne, zna da samo predano služenje može osloboditi osobu svih životnih problema. To je lično iskusio i zato želi, da ovaj sistem svjesnosti Krishne, uvede u ljudsko društvo.

... U istoriji ima mnogo primjera Gospodinovih bhakta, koji su izložili svoje živote za širenje svjesnosti Boga. Najpoznatiji je primjer Isus Krist. Abhakte su ga razapeli, ali on je žrtvovao život za širenje svjesnosti Boga. Naravno, bilo bi površno posmatrati da je bio ubijen. U Indiji također ima mnogo primjera, kao što su Haridasa Thakura i Prahlada Maharaja. Čemu takav rizik? Zato što su htjeli da šire svjesnost Krishne, a to je teško. Osoba svjesna Krishne zna da čovjek pati zbog toga što je zaboravio svoj vječni odnos s Krishnom. Prema tome, najveća dobrobit koju neko može pružiti ljudskom društvu je da svoje bližnje oslobodi svih materijalnih problema. Na takav način čisti bhakta služi Gospodina. Možemo samo zamisliti kako je Krishna milostiv prema onima, koji Ga služe, rizikujući sve za Njega. Zato je sigurno da takve osobe, po napuštanju tijela, moraju dostići vrhovnu planetu...

KOMENTAR: Prije nekoliko godina, za vrijeme jedne posjete Sarajevu, a nakon mog kraćeg izlaganja i iznošenja ličnih stavova, radi pojašnjenja pitanja koje sam imao, pred svim prisutnim bhaktama, Guru Maharaj me je upitao svojim lavovskim glasom: „Jesi li ti spreman za borbu sa mayom“. Tada nisam bio spreman čak ni da mu u tom momentu odgovorim bilo šta, jer da sam tada odgovorio da jesam – to nikako ne bi bilo ni približna istina, a da sam odgovorio da nisam – mogao mi je Guru Maharaj odgovoriti – „Pa šta čekaš...“. Tako, ustvari tek danas počinjem shvatati šta me je ustvari pitao i koliko je to pitanje duboko. U međuvremenu sam dijelom realizirao, šta znači uhvatiti se u koštac sa ljudskim iluzijama i predrasudama, te spoljašnjim okolnostima, a prvenstveno sa vlastitim anarthama u srcu. To je veliki posao i višegodišnji, zahtijeva od nas kompletno angažovanje svih naših resursa. Dakle, ili si u tome ili nisi ...

Nastaviće se ...

Chapter 11: The Universal Form

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 11.55

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc. His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness

KOMENTAR: U srijedu 14. decembra ove godine je Dan Odlaska sa ovog svijeta velikog vaishnavskog sveca i Ācārye -- Njegove Božanske Milosti Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura Goswami Maharaja. Današnji post je koncipiran u svrhu dostojnog obilježavanja toga dana, barem sa skromnim prilogom iz njegove biografije i njegovih instrukcija svojim učenicima, kojima je zadužio čitav svijet.

Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura se pojavio u svetome mjestu hodočašća, Jagannatha Puriyu, kao sin Śrīla Bhaktivinode Thakura, uzvišenoga vaishnavskog Ācārye u učeničkom naslijeđu Śrī Caitanye Mahaprabhua. Iako zaposlen kao državni sudija, Śrīla Bhaktivinoda neumorno je radio, kako bi uspostavio učenja Gospodina Caitanye u Indiji. Imao je viziju svjetskog duhovnog pokreta i molio se za sina koji bi mu pomogao ostvariti taj san.

Śrīla Bhaktisiddhānta  se pojavio na ovom svijetu 6. februara 1874. godine u svetom gradu hodočašća -- Jagannatha Puriyu, gdje je Śrīla Bhaktivinoda Thakur služio kao upravitelj čuvenog Templa Jagannatha. Dobio je ime Bimala Prasada. U sedmoj godini života Bimala Prasada znao je napamet više od sedam stotina sanskritskih stihova iz Bhagavad-gīte, koje je mogao objasniti. Śrīla Bhaktivinoda Thakura, autor brojnih važnih knjiga i drugih književnih radova o Gaudiya vaishnavskoj filozofiji, podučio je sina štampanju i korekturi.

Do dvadeset pete godina Bimala Prasada stiče veliki ugled kao poznavatelj sanskrita, matematike, astronomije i Jyotisha – vedske astrologije. Svojom astronomskom raspravom, Surya-siddhanta, osvojio je počasni naslov Siddhānta Sarasvatī kao priznanje za svoja izvanredna učenja. Godine 1905, po savjetu svoga oca, prihvaća duhovnu inicijaciju Gaurakishora Dase Babajiya. Premda neškolovan u svjetovnim školama, Gaurakishora Dasa Babaji bio je poznat širom kontinenta, kao veliki svetac i vaishnavski acarya. Iako veliki učenjak, Siddhānta Sarasvatī je pred svojim učiteljem bio ponizan i predan.

Zadovoljan takvom poniznošću i predanošću svoga visoko obrazovanog učenika, Śrīla Gaurakishor dao mu je sve blagoslove i zamolio ga da "propovijeda Apsolutnu Istinu i ostavi sve drugo". Nakon odlaska Bhaktivinode Thakure 1914. godine, Siddhānta Sarasvatī  postaje urednik očeva časopisa Sajjana-toshani i osniva Bhagavat Press za izdavanje Gaudiya vaishnavske literature.

Godine 1918. prihvaća odvojeni red života i uzima ime Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura Goswami Maharaja. U svrhu širenja Gaudiya vaishnavske literature širom Indije, osniva Gaudiya Math, sa šezdeset četiri ogranka širom Indije. Glavno sjedište njegove misije, Caitanya Gaudiya Math, nalazi se  u Sri Dham Mayapuru,  rodnom  mjestu Śrī Caitanye Mahaprabhua.

Śrīla Bhaktisiddhānta prilagodio je drevnu tradiciju tehničkim i društvenim uslovima dvadesetog stoljeća. Štamparski stroj smatrao je najproduktivnijim sredstvom širenja te poruke širom svijeta, a i sam je bio autor mnogih važnih prevoda, komentara i filozofskih eseja. Bio je prvi duhovni učitelj u učeničkom naslijeđu, koji je dopustio svojim propovjednicima u odvojenom redu života [sannyasijima] da nose zapadnjačku odjeću i putuju savremenim prevoznim sredstvima umjesto pješice.

Godine 1922., inteligentni mladi student Abhay Caran De posjetio je Śrīla Bhaktisiddhāntu  u središtu Gaudiya Matha u Callcuti. Śrīla Bhaktisiddhānta odmah je savjetovao mladiću da bi trebao propovijedati zapadnom svijetu poruku svjesnosti Krishne na engleskom jeziku. Iako nije mogao odmah provesti u djelo želju Śrīla Bhaktisiddhānte, Abhay je postao aktivan pristaša Gaudiya Matha. Godine 1933. Abhay je službeno postao učenik Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī Ṭhākura, koji mu je dao ime Abhay Caranaravinda.

Tokom 1930-ih Śrīla Bhaktisiddhānta razvija i povećava misionarski rad, te uspijeva ponovno uspostaviti svjesnost Krishne, kao vodeću snagu u duhovnom životu Indije. U želji da se njegov rad nastavi, požuruje svojc učenike da osnuju zajedničko Upravno Izvršno Tijelo koje bi upravljalo Gaudiya Mathom u njegovoj odsutnosti. Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī  napustio je ovaj svijet 1. januara 1937. godine. Nažalost, njegovi vodeći učenici nisu marili za njegovu uputu da vode Upravno Izvršno Tijelo, a kao posljedica toga Gaudiya Math se, kao ujedinjena propovjedačka misionarska organizacija, postepeno raspao.

Međutim,     Abhay     Caranaravinda     ostaje     vjeran     viziji  Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Maharaja  po kojoj će svjesnost Krishne postati svjetski poznat pokret i uputi koju je osobno dobio od njega. Prihvaća odvojeni red života -- sannyasu, i dobija ime Bhaktivedanta Swami Maharaja. Godine 1965. putuje u Sjedinjene Američke Države propovijedati svjesnost Krishne na engleskom jeziku. Śrīla Prabhupāda osniva Međunarodno društvo za svjesnost Krishne i uspostavlja Upravno Tijelo [GBC], koje nastavlja upravljati pokretom nakon njegova odlaska s ovog svijeta 1977. godine. Tako se, iskrenim naporima A.C. Bhaktivedante Swami Śrīla Prabhupāda i njegovih sljedbenika, djelo Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura nastavlja širom cijelog svijeta.

REFERENCE:

• VAISHNAVA KE – O MOJ UME KAKAV SI TI VAISHNAVA ? Bengalska pjesma Njegove Božanske Milosti Šrila Bhaktisiddhante Sarasvati Thakura
• Prevod stihova i navodi iz spisa Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Śrīla Prabhupāda -- Founder Ācārya of the International Society for Krishna Consciousness
• Objašnjenja Njegove Svetosti Jayapataka Swami Guru Maharaja

SUNDAY 27 NOV  --  INITIATIONS

Following the events of His Holiness Jayapataka Swami Guru Maharaj's visit here in KL, Malaysia, his evening rest 26 to 27 was favorable. The initiation ceremony was planned for the morning and the attendance was very good. This festival is always celebrated on Sunday  in the morning. I was told that Guru Maharaj  gave first initiation for 24 devotees and second initiation to 10 devotees.

Guru Maharaj took lunch at the temple and went home like around 4 or 5 pm. At about 8 pm I went to his room and he was in bed. The servants were applying the medicine at His lotus feet and legs.

9 pm Guru Maharaj decided to get up and go to take tea and milk in the dining room. Apparently it's a new regime for Guru Maharaj at different times of day and night to lie in bed for a while, not to sleep, but to relax.

After taking his milk and tea, was brought back to the room for rest of the night. The day had been intense, so had to be expected that the night's rest would be profound.  No doubt  He woke up around 6 am to start a new day.

NOV 28 & 29 -- During these two days, Guru Maharaj has been in the house. On the 28th many devotees, especially administrators and local leaders came to the house and had meetings with him. This was one of the main reasons for Guru Maharaj's visit to Malaysia. There were some administrative issues urgent in nature  to attend. So all this day, apart from their regular activities, such meetings were held. Lunch, afternoon break and dinner at night, took place at regular hours. He went to bed like around midnight and after dinner  requested us to bring his computer to check  mail and try to answer some of the letters. The physiotherapist, Gopa Kumar, encouraged the use of keyboard as occupational therapy , but at this point is still very difficult for Guru Maharaj to use his right hand. Of course, this was part of his occupational therapy.

Tonight the local devotees brought a lot of special fruit called Durian. Jackfruit is very similar  to this in India, but the opening is quite different. Guru Maharaj says to those who do not know this fruit: It smells like hell, but the taste is heavenly.

Returning to the room  a Brahmacarya  came with the other servants from Mayapur is reading the Caitanya Caritamrita every night. Guru Maharaj looked tired at bedtime, but once they got in the bed and started reading  his tiredness vanished. After half an hour of reading, Guru Maharaj began to joke.

Finally after about an hour  the devotee stopped reading. Guru Maharaj fell assleep and woke up at 7 am.

TUESDAY 29 -- At about 1 pm I went to his room he lay in his bed while he read his letters. At about 1:30 pm was brought to the dining room for prasadam in the afternoon.

 5:16 pm taking his afternoon break. The rest of the day were regular dinner in the evening and finally rest. As is normal practice here in Malaysia,  Guru Maharaj is going to bed around midnight. Tonight a local devotee will  read the CC. After about 45 mnts He fell asleep.

WELCOME TO MALAYSIA – 24 NOVEMBER 2011

At about 7 pm Guru Maharaj's came to the house that He will  stay for the next 12 days here in Kuala Lumpur, Malaysia. In this house  we were also here 2 years ago and is located next to the house of Marici Prabhu.

A group of about 20 devotees or more was here to receive Him with a soft kirtan. Guru Maharaj was offered a plate with some ghee lamps and some garlands. After sitting in his wheelchair as directed in front of the Big Beautiful Deities of Jagannath, Baladeva and Subadra, which are brought here to place them in the large room of the house. Then he was directed through the devotees, giving them also a short darshan. Due to the time difference in relation to India and strenuous trip, Guru Maharaj was led to his room.

After relaxing a bit, Guru Maharaj decided to take his milk, along with a banana and mint tea outside in the dining room. Despite how tired  He was He wanted to give mercy to some of the devotees present. He talked a while with a mataji about preparing special cakes for His diet while staying here .Although Mahavaraha was doing everything possible to ensure that GM was to rest, meanwhile Guru Maharaj wanted to give mercy to other DVTs were present, so not holding his desire, he told a couple who were in the room to come closer. They took darshan for a few minutes and with the insistence Mahavaraha finally took him to his room.

After brushing His teeth He went to bed. Mahavaraha attended to his sight and he took his blood pressure, smeared him with an antibacterial liquid on their feet and legs and then applied a special cream. His feet and legs do not look very swollen and the condition of these is much better as I saw the last time in Mumbai. Although infection threatens to manifest. Finally he fell asleep while he was hearing a Caritamrita Caitanya.

Nov. 25 -- His rest has been favorable and quiet. Here I will end this short report.

The servants in the care of Guru Maharajah

http://www.jpsdisciples.com/